Većini nas dogodila se ova lažna uzbuna s mobitelom, i kao što to Tom Stafford objašnjava, to je posljedica česte i neizbježne funkcije zdravog mozga. Osjećanje fantomskih vibracija je, začuđujuće, vrlo čest fenomen. Oko 80% ljudi je osjetilo kako im u džepu vibrira mobitel, iako to zapravo nije činio. Skoro 30% ljudi također čuje nepostojeću zvonjavu. Jesu li ove halucinacije opasni znakovi nadolazeće ludosti koju uzrokuju digitalni uređaji? Nipošto.
Zapravo, fantomske vibracije samo ilustriraju fundamentalan princip u psihologiji. Mi smo primjer neprestanog sistema, baš poput uzbune za požar ili automatskih vrata. Naš mozak mora neprestano odlučivati o tome vibrira li zaista u našem džepu mobitel. On mora odlučiti ukazuju li signali blizu kože kod džepa, koji dopiru do njega, na stvarnu promjenu u svijetu. Psiholozi koriste koncept zvan teorija detekcije signala, kako bi lakše pristupili problemu neprekidnih presuda koje mozak obavlja na dnevnoj bazi. Radeći uz pomoć primjera fantomskih vibracija možemo vidjeti kako ova teorija objašnjava zašto su one čest i neizbježan dio zdravih mentalnih funkcija.
Kad je mobitel u vašem džepu svijest postoji u dva moguća stanja: mobitel ili zvoni, ili ne zvoni. Također imate dva moguća stanja svijesti: presuda da mobitel zvoni ili presuda da ne zvoni. Očito, htjeli biste da se ova stanja podudaraju na pravi način. Vibracije bi trebale ići sa stanjem „mobitel zvoni“, a stanje bez vibracije trebalo bi ići sa stanjem da „mobitel ne zvoni“. Teorija detekcije signala naziva točne podudarnosti „pogotkom“ i „točnim odbacivanjem“. Ali postoje druge dvije moguće kombinacije: mogli biste krivo spariti vibracije sa stanjem da mobitel „ne zvoni“ (promašaj) ili nedostatak vibracija s tim da „mobitel zvoni“ (lažna uzbuna). Ova druga vrsta krivog sparivanja događa se kada osjetite fantomske vibracije, prenosi geek.hr.
Za situacije gdje je donošenje presuda vrlo lako, poput odlučivanja je li netko izgovorio vaše ime u tihoj prostoriji, sparivanje stanja skoro će uvijek biti apsolutno točno. Ali kada je presuda teža – ako morate odlučiti je li netko izgovorio vaše ime u bučnoj prostoriji – kriva sparivanja stanja svijesti će se prije ili kasnije dogoditi. I te pogreške će biti ili promašaji ili lažne uzbune.
Zvuk alarma
Teorija detekcije signala govori nam da postoje dva načina kako promijeniti frekvenciju krivih sparivanja. Najbolji način je promijeniti svoju osjetljivost na stvar koju pokušavate detektirati. To bi značilo namjestiti mobitel na veću jačinu vibracije ili staviti mobitel na osjetljivi dio tijela (nemojte napraviti oboje jer će vas ljudi smiješno gledati). Druga opcija je promijeniti pristranost, tako da bi više ili manje uvijek zaključili da „zvoni“, neovisno o tome zvoni li zapravo ili ne.
Naravno, postoji kompromis koji se mora postići. Ako vam ne smeta da dolazi do više lažnih uzbuna, možete izbjeći veliki broj promašaja. Drugim riječima, možete uvijek biti sigurni da vam mobitel vibrira, ali samo pod cijenu većeg broja fantomskih vibracija. Ove dvije karakteristike svakog sistema koji opaža – osjetljivost i sklonost – uvijek su prisutne i neovisne jedna o drugoj. Čim je sistem osjetljiviji, tim bolje, jer je više sklon opažanju pravog stanja svijeta.
No, sklonost nema optimalnu mjeru. Prikladan nivo sklonosti ovisi o relativnoj cijeni i dobiti raznih točnih i netočnih sparivanja. Što to znači, u okviru vašeg mobitela? Možemo pretpostaviti da ljudi vole primijetiti kada im zvoni mobitel i da većina ljudi ne voli propustiti poziv. To znači da su njihovi neprekidni sistemi podesili sklonost na nivo koji čini promašaje malo vjerojatnima. Neizbježna cijena je povećana vjerojatnost lažnih uzbuna – fantomskih vibracija.
Ista studija koja je primijetila fantomske vibracije kod skoro 80% populacije također je pronašla da su ove vrste netočnih sparivanja poprilično česte kod ljudi koji najviše vole kada ih netko zove. Kompromis između lažnih uzbuna i promašaja također objašnjava zašto svi moramo trpjeti uzbunu vatrogasnih alarma čak i kad nema požara. Razlog nije taj što su alarmi loše dizajnirani, već to što su vrlo osjetljivi na dim i vrućinu, i skloni tome da nikad ne promaše pravi požar.
Posljedica je porast u broju lažnih uzbuna. Naravno, lažne uzbune su nezgodne, ali ne toliko nezgodne poput činjenice da živi izgorite u krevetu ili uredu. Alarmi su dizajnirani da budu vrlo paranoični. Svu percepciju koju primamo čine informacije iz vanjskog svijeta i sklonosti koje smo nesvjesno podesili putem bivših iskustava.
Fantomske vibracije nisu neka vrsta patoloških halucinacija. One jednostavno odražavaju naše skoro-pa-savršene neprekidne biološke sisteme, koji daju sve od sebe u neizvjesnom i bučnom svijetu.
