U septembru prošle godine, nakon više godina pažljivog planiranja, NASA je zabila svemirsku letjelicu u stijenu koja je letjela Sunčevim sustavom. Svemirska agencija je tim potezom htjela provjeriti jesmo li sposobni promijeniti putanju asteroida u slučaju da neki od njih postane prijetnja našem planetu.
Misija je bila uspješna, a naknadne analize pokazale su nešto neočekivano. Naime, nismo nešto sitno promijenili putanju asteroida, već u značajnijem obimu, a uzrok tome nije bila samo energija koju je letjelica prenijela na svemirsko tijelo prilikom udara.
Na misiji DART, vrijednoj 330 miliona dolara, stručnjaci su radili sedam godina. Cilj im je bio samo malo promijeniti putanju Dimorfa, asteroida jajolikog oblika i veličine nogometnog igrališta, koji se okreće oko pet puta većeg asteroida Didimosa. Očekivalo se da će udar DART-a promijeniti ovaj orbitalni period za oko 7 minuta. No krajnji rezultat je bila značajnija promjena orbite, i to iz više razloga.
Astronomkinja Cristina Thomas sa Univerziteta Sjeverna Arizona navodi kako je promjena u orbitalnom periodu bila mnogo dramatičnija: Dimorf sada kruži oko Didimosa 33 minute brže nego prije udara. Ovakva promjena orbitalnog perioda binarnog asteroidnog sustava ne može se objasniti samo prijenosom zamaha sa svemirske letjelice DART.
Astronom Jian-Yang Li s Instituta za planetarnu znanost u SAD-u detaljno je proučio materijal koji je izbačen nakon eksplozivnog udara letjelice. Naime, nije se radilo o kratkotrajnom događaju, Dimorf je gotovo dvije sedmice nakon udara nastavio, poput kometa, izbacivati repove prašine, piše Science Alert.
Astronomkinja Ariel Graykowski s instituta SETI u SAD-u proučavala je svjetlost koja se odbija od Dimorfa prije, za vrijeme i nakon udara. Njegov sjaj se vratio na prvobitni nivo tek nešto više od tri sedmice nakon sudara, što znači da je asteroid u tom periodu izgubio 0.3 do 0.5 posto svoje ukupne mase.
Prema istraživanju astronoma Andrewa Chenga sa Univerziteta Johns Hopkins, uzrok najvećeg dijela promjene orbite bilo je spomenuto izbacivanje mase, odnosno izbačeni materijal prenio je više zamaha na Dimorf nego svemirska letjelica DART u trenutku udara.
Koliko god su rezultati bili pomalo neočekivani, a promjena putanje veća od očekivane – izgleda da smo na pravom putu i da bismo mogli uspješno skrenuti prijeteći asteroid s njegovog kursa uz ograničeno znanje o njegovom sastavu i površinskim uslovima, prenosi Index.hr.
Trenutno naš planet mirno plovi svemirom, za sada nema naznaka da bi u našem smjeru u bližoj budućnosti mogao krenuti neki opasan asteroid. No u Sunčevom sustavu ima puno velikih stijena i ako nas jedna od njih udari, ne piše nam se dobro.
Udari većih asteroida i kometa u prošlosti su uveliko uticali na život našeg planeta. Najpoznatija takva katastrofa dogodila se prije 66 miliona godina kada je 10 km širok asteroid udario na područje današnjeg poluotoka Yucatana u Meksiku. Udar je izazvao eksploziju koja je imala energiju nekoliko milijardi atomskih bombi i uništio 75 posto svih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući sve kopnene dinosaure.
– Znamo gdje se nalaze veliki asteroidi jer ih možemo vidjeti pomoću naše trenutne generacije teleskopa i znamo da se nijedan od otkrivenih asteroida neće približiti našem planetu sljedećih nekoliko stotina godina. Tako da za sada možemo mirno spavati, rekao je astronom Alan Fitzsimmons sa Queen‘s University Belfasta.
– Međutim, još uvijek nismo otkrili sve one manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište cijele gradove i opustoše ogromna područja. Mapiramo te manje objekte sa sve većom preciznošću, ali moramo moći poduzeti neke korake ako otkrijemo da je neki od njih na direktnom putu prema Zemlji. DART je prvi korak u stvaranju takve tehnologije, dodao je.
Primjer opasnosti koju predstavljaju mali asteroidi i kometi je objekt koji je 15. februara 2013. godine prodro u Zemljinu atmosferu u blizini ruskog grada Čeljabinska. Smatra se da je imao promjer od 20 metara. Eksplodirao je u atmosferi izazvavši ogromnu eksploziju u kojoj je povrijeđeno više od 1500 ljudi.
– Da je taj objekt ušao u atmosferu samo 20 km sjevernije, napravio bi mnogo veću štetu. Imali smo veliku sreću da nije bilo značajnijih povreda. No moramo biti svjesni da će se tako nešto dogoditi u budućnosti i biti spremni djelovati na vrijeme, rekao je Jay Tate, direktor britanskog Nacionalnog informacijskog centra za objekte NEO u Knightonu.
