Rupice na obrazima ima samo 20 posto populacije.
Nasljedne su, a vrlo dugo se smatralo da su dominantno genetičko naslijeđe. No, sada naučnici smatraju da to i nije baš tako.
Ako oba roditelja imaju rupice na obrazima, to ne znači da će ih i njihovo dijete imati. Profesor John McDonald s univerziteta Delaware smatra da su rupice još uvijek jedna velika nepoznanica.
Riječ je zapravo o prirodnom defektu velikog jabučnog mišića. Vidimo ih obično kada se ljudi smiješe kao udubljenje u koži obraza.
Većina ljudi ima dvije rupice, po jednu na svakom obrazu, a vrlo je rijetko da imaju samo jednu rupicu.
Postoji teorija i da rupice služe kako bismo lakše prepoznali osjećaje njihovih vlasnika. Rupice su jedno vrijeme bile toliko popularne da su ih ljudi pokušavali umjetno stvoriti. Izumili su i sprave za to – mašinu za rupice 1936, no bila je promašaj, piše Bustle.
Danas ih je moguće napraviti kozmetičkim zahvatom.
Ljudi s rupicama su ustrajni i pouzdani. Žive život punim plućima. Odlični su prijatelji jer su vrlo suosjećajni i brižni pa svi vole dijeliti svoje probleme i sreću s njima.