Operacija “Sana 95”, koja je poznata kao posljednja vojna operacija Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, započela je 13. septembra 1995. godine u 6 sati ujutro. Neprijateljska linija odbrane je već u 6:30 sati probijena na nekoliko mjesta.
Jedinice 502. viteške brdske brigade su oko 1:10 sati iza ponoći ušle u Bosanski Petrovac. Nakon toga, tokom dana je izvršeno čišćenje terena i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga. U Bosanskom Petrovcu su zaplijenjene velike količine naoružanja, municije, artiljerijskih oruđa, ratne tehnike i opreme.
Nakon kraćeg odmora, 16. septembra je izdato naređenje komandanta Petog korpusa, generala Atifa Dudakovića, da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima upućene ka Ključu, uključujući i pripadnike 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na pravcu Begova Glava – Veliki Ljutoč – Dubovsko – Vrtoče – Bosanski Petrovac.
Nakon žestokih borbi na Laništu, Velagićima i Pudinom Hanu, jedinice 501. i 510. brdske brigade su oko 21:00 sati pobjedonosno ušle u Ključ. Međutim, slavlje nije dugo trajalo, jer su već narednog dana u ranim jutarnjim satima pripadnici 510. slavne brdske brigade krenuli ka Sanskom Mostu.
Borbe su vođene u donjim Ramićima gdje je razbijena četnička Zvornička brigada, kao i u rejonu Krasulja i Vrhpolja. Nakon oslobođenja navedenih područja, jedinice su se vraćale u svoj zavičaj. Međutim, neprijatelj je minirao most u Vrhpolju kako bi usporio napredovanje jedinica Petog korpusa.
Važno je napomenuti da je u završnim pripremama za operaciju “Sana 95” general Alagić bio jedan od članova tima koji su usaglašavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i HVO-om. U periodu od 18. do 10. septembra četničke snage su se pokušavale zaustaviti nadiranje jedinica Armije RBiH, ali su bile prisiljene na povlačenje.
Uveče 9. septembra, dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa su prešli most na rijeci Sani i ušli u centar grada Sanskog Mosta. Neprijatelj je pružao žestok otpor iz gradske pošte, ali ga je brzo savladala Armija RBiH. Nakon oslobođenja grada, iz drugih pravaca su pristizale i druge jedinice iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH.
Obavještajni podaci su ukazivali da su stvorene izvanredne predpostavke za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banja Luke. Međutim, međunarodna zajednica je zahtijevala prekid svih napredovanja i ofanzivnih djelovanja Armije RBiH dok se ne postigne sporazum. Rat u Bosni i Hercegovini se završio istog dana kada je postignut Dejtonski mirovni sporazum.
Dejtonski sporazum je spasio agresorske snage od konačnog poraza.
