Da „iu mirno vrijeme ima mjesta za podvige“, kako je to zapisao ruski književnik Valentin Katajev, potvrđuje nam i Rasima Porića iz Bužima, koji je nakon herojskog ratnog puta i nevjerovatno teškog ranjanja u glavi, iu poratnom periodu nastavio nizati uspjehe, sada u poduzetništvu. Nakon decenija i pobavljenja trgovinom, okušao se u pčelarstvu, postigavši izvanredne rezultate u Bosni i Hercegovini i regiji. Rasim je dokaz da do uspjeha ne dolazi slučajno i preko noći.
Kao posljedicu posljednjeg trećeg i najvećeg ranjanja od 24. decembra 1994. godine, koje je čudom preživio, Rasim Porić je doživio trajnu paralizu većeg dijela lijeve strane lica. Međutim, uz ratno i poratno liječenje nastavio je dalje, formirao je porodicu, napravio kuću i okušao se u biznisu, od kojeg i danas dobro živi. „Kad je rat stao, uz pomoć prijatelja ali i podrške komandi Petog korpusa Armije RBiH išao sam na liječenje u Viktorovcu kod Šiške. U početku sam imao status nevažećih 50%, a onda mi je kasnije revizija skinula na 40%. Kad sam se oženio 1996. godine, nisam imao ništa i živio sam kod rođaka od 50 KM penzija. Nastavio sam s liječenjem, počeo praviti kuću i polako se snalazio u poslu. Prvo sam krenuo sa kioskom, pa se onda prebacio u prodavnicu. U međuvremenu sam se bavio i otkupom kestena, a evo sad sve ide super sa pčelarstvom. Inače, još od rata sam imao desetak pčelinjih društava, ali profesionalno i na velikom pčelarstvu sam se počeo baviti od 2010. godine. Oko pet godina smo supruga i ja išli po pijacama, a po robu smo znali odlaziti iu Mađarsku. Kad sam napravio kuću, onda smo kod kuće otvorili trgovinu. Kasnije smo imali dvije prodavnice, jednu na Konjodoru, u kojoj su radili šura i supruga mu, a moja supruga i ja ovdje na Bućevcima. Pojavom hipermarketa bili smo primorani zatvoriti prodavnice. Jednostavno, nismo htjeli ići u kredite a mogli bismo se više boriti s konkurencijom, ali i sa svim većim brojem dužnika koji su robusni uzimali na veresiju.“
Posljednje dvije godine dok je radio u prodavnici, slobodno vrijeme Rasim troši na čitanje pčelarske literature te pregledanje video sadržaja stručnjaka iz te oblasti. Tako je stekao uvid u ključna pitanja i odgovore, pri tom spoznavši mnoge pčelarske tajne. Još ta nagrada se pripremio za ono što će uslijediti i što će mu u narednim godinama donijeti značajne prihode i prestižne nagrade. „Kad nekom želim dočarati vlastiti uspjeh, volim karikirati i kazati da od 24 sata dnevno, 25 provodim s pčelama i oko pčela. Iz godine u godinu stalno sam nastojao proširivati djelatnost. Tako sam u 2010. godini imao 20-ak košnica. Nakon toga taj broj sam uvećavao na 40, pa na 60, potom na 90, 130 i 150. Danas taj broj iznosi oko 200, a oscilira od 180 do 220. Mnogo faktora određuje prinos meda. Kad je dobra godina u prosjeku po košnici izvadim i do 40 kg, ali isto tako, neke godine zna biti da se ni kilogram ne izvadi. Ekstra sezona je bila 2015, godine, kada su bile tri paše. Tad sam sa 90 košnica u prosjeku izvadio po 42 kg po košnici. Međutim, kad se kaže 200 košnica običan narod to ne razumije. Svi misle samo na zaradu, a malo ko i na popratne troškove. Ja obično imam podijeljena društva, i od 200 košnica, pola odvojim za pašu a pola za prodaju rojeva i formiranje matice. Svake godine proizvedem od 30 do 200 rojeva. A i sami rojevi među sobom se razlikuju i po kvaliteti i po cijeni. Najskuplji roj je onaj koji može donijeti najviše meda“, priča Rasim Porić navodeći da osim meda, proizvoda i prodaje voska, polena, propolisa i raznih drugih preparata.
Sa svojim pčelarskim proizvodima Rasim je redovno prisutan na pčelarskim sajmovima širom Bosne i Hercegovine, ali iu regiji. Među stotine nastupa posebno izdvaja učešće na međunarodnim sajmovima u Tuzli, Bjelovaru, Splitu, Beogradu, Novom Sadu, Celju, Skoplju, Brčkom, Gradačcu, Srebreniku, Goraždu, Bihaću… Na jedan od najznačajnijih hrvatskih sajmova, onaj u Bjelovaru, odlazio je nekoliko puta a jednom je i držao predavanje. Na sajmu Dalmatine u Splitu pred oko 300 pčelara iz regije i svijeta tri puta je održano predavanje. U Sloveniji je također prisustvovao sajmu Appi Celje, gdje je na poziv predsjednika Slovenske čebelarske zveze Boštjana Noča držao predavanje. Nastup na Tašmajdanu u Beogradu Rasim Porić posebno pamti, budući da je na njemu osvojio prvo mjesto za inovaciju: „U sklopu pčelarskog sajma na Tašmajdanu u toku 2018. godine sudjelovao je sam na takmičenju inovatora u pravljenju i kreiranju nove pčelarske opreme. Kad sam saznao za to takmičenje, nazvao sam jednog pčelara iz Srbije, koji mi je dao kontakt komisije. Javio sam se i upoznao ih da imam inovaciju. Prihvatili su moj prijedlog uz uslov da dostavim kratak opis i nekoliko slika patenta, te izjavu da je patent moj izum.
Na tom takmičenju sa mnom se takmičio i tim prof. dr. Zorana Stanimirovića koji radi na Katedri za biologiju Fakulteta za veterinarsku medicinu Univerziteta u Beogradu. Krenula je prezentacija učesnika gdje sam nastupio šesti . Moj patent se zvao BiH-MIX, gdje se skraćeni naziv države odlično uklapa u početna slova riječi bježalica i hranilica. Taj patent predstavlja dodatak na košnicu koji u sebi sadrži više elemenata potrebnih za rad pčela. U tom dijelu se nalaze dvije hranilice, mjesto za sirupe, prostor u koji se može staviti porcija meda ili pogača da se prehrane pčele, pa onda bježalica kad se uzima med i sl. Što su nekad pčelari imali u 4-5 dijelova, ja sam uspio svesti na jedan dio koji se dodaje košnici. Pčele samo iziđu gore, uzmu šta im treba i vrate se. Sve je funkcionalnije, skraćuje vrijeme, smanjuje posao pčelama ali i smanjuje troškove pčelara. To je nešto što sam nakon dugog smišljanja uspio kompletirati. Prezentaciju je posmatralo oko 200 prisutnih. Kasnije izlazi komisija, i predsjednik saopštava koji je osvojio treće mjesto, pa onda drugo i na kraju i prvo mjesto. Kaže: ‘Na osnovu svega Komisija je bila jednoglasnog stava da je ovogodišnji pobjednik patent pod nazivom BiH MIX, autorski rad Rasima Porića iz Bosne i Hercegovine.’ Uz to je naglasio da u više od 40 godina bavljenja pčelarstvom, bolju, kompletniju i sveobuhvatniju inovaciju nije sreo. Toliki sam aplauz dobio i toliko me bilo ponijelo da sam mislio da niko nije veći od mene. Osjećao sam se da sam veći od cijele Srbije. Bio sam svjestan da sam došao iz jednog Bužima, i kao Bošnjak usred Srbije, u centru pčelarstva na Balkanu, kako kažu stručnjaci, osvojio prvo mjesto. Takmičio sam se s doktorima nauka i uzeo im pehar“.
Nakon nastupa u Beogradu uslijedila su i mnoga druga priznanja. Iste godine na takmičenju u Novom Sadu, među 200 uzoraka meda, Rasimov uzorak kestenovog meda osvojio je prvo mjesto. „I u Novom Sadu je zastava Bosne i Hercegovine dospjela u prvi plan na šta sam bio posebno ponosan. Bila je to šampionska titula sa sajma koji ima gotovo stogodišnju tradiciju. Takmičenje u Novom Sadu posebno je značajno i po tome što onaj ko osvoji nagradu potpisuje ugovor i narednu godinu nastupa pod njihovim brendom. Poslije toga, u 2018. godini sam učestvovao i na međunarodnom takmičenju u Tuzli, gdje je uvedena nova nagrada pod nazivom ‘Zlatna pčela’. Tu sam u konkurenciji 293 uzorka iz 23 zemlje svijeta postao prvi pčelar koji je osvojio tu nagradu. To je jedan od najznačajnijih sajmova u Bosni i Hercegovini. Nastavio sam pratiti sve važnije sajmove u regionu. Negdje sam odlazio a negdje slao uzorke za broj nagrada i priznanja i dalje je rastao. Ponovo sam u Srbiji 2019. godine osvojio još jednu šampionsku titulu, a onda iu Makedoniji, u Tetovu, zlatnu medalju.
Na sajmu u Brčkom 2021. godine moj kestenov među ocijenjen je najboljim. U 2021. godini osmislio sam proizvod Medeno jutro, koji je također na sajmu u Tuzli osvojio ‘Zlatnu pčelu’. To je proizvod koji se sastoji 80% od meda, a 20% od lješnjaka i čokolade. I kao ‘šlag na tortu’ iz Tuzle je 2022. godine došao i treća ‘Zlatna pčela’, za najbolji med u saću“, s ponosom nabraja Rasim Porić. Kaže da je bilo i zanimljivih i šaljivih situacija. Prošle godine na sajmu u Gradačcu jedan uzorak meda prijavio je na svoje ime, drugi uzorak na ime sina Salema. „Na kraju takmičenja prilazi mi predsjednik Komisije i kaže: ‘Rasime, ove godine nije dobio prvu nagradu, ali jeste neki tvoj rođak, neki prezimenjak Salem Porić.’ A Salem stoji uz mene. Rekoh: ‘Evo tog mog rođaka.’ Bilo je tu još puno nastupa na okolnim mjestima, na susretima i druženjima pčelara, različitim sajmovima domaće hrane i slično. U rodnom Bužimu redovno nastupa na Sajmu domaće hrane, u Bihaću na sajmu Put zlata, ali i drugdje širom Cazinske krajine, Bosne i Hercegovine i regije. Nakon što sam i ove godine poslao u Novi Sad, nedavno su mi javili da mi je ponovo prvi.“
Svoju djelatnost Rasim je organizirao kroz poljoprivredno gazdinstvo, od čega njegova porodica sasvim pristojno živi. U svom bogatom arsenalu priznanja do sada je dobio više od 100 zlatnih medalja, 12 šampionskih titula, od čega tri „Zlatne pčele“. Do sad je održao više od 80 predavanja. Iako o tome nerado govori, kao vrlo obaviješten pčelar koji prati sve važnije sajmove i rezultate koji se na njima postižu, Rasim Porić je svjestan činjenice da u Bosni i Hercegovini nema nikoga sa više priznanja, i da nema niko ko je osvojio tri „Zlatne pčele“ “.
„Bez obzira na rezultate nastojim ostati ono što u osnovi i jesam, jedan obični i skromni pčelar. Međutim, čovjek ne može biti imun kad sluša pohvale drugih pčelara, koji kažu da ne postoji pčelar u Bosni i Hercegovini, a možda ni u regiji koji je brže uspio predstaviti svoje pčelarstvo i svoje proizvode, koji u praktičnom smislu posjeduje veće znanje i koji je za kraće vrijeme dobio više nagrada i priznanja. Takve riječi mi uvijek gode, jer sam i sam svjestan da iza njih stoje činjenice i argumenti. Međutim, nije se baš moglo nositi sa uobičajenim nepisanim bosanskohercegovačkim pravilima koja kažu, da ‘što dalje odeš od svog mjesta, da bi ljudi više cijene’. Ali, kao i sve drugo, i to se lakše prihvatim vjerom u Boga, strpljenjem i optimizmom. Kad god mi je u životu bilo teško, uvijek sam nastojao naći neko rješenje. Nisam nikad ostavljao prostor za malodušnost i pesimizam, niti padao u depresiju. I treća stvar, čovjek mora imati neki moto u životu i radu. A moj moto glasi: ‘Ako u nečemu ima i trun dobra, treba se potruditi da ga pronađeš.’ Zato stalno nastojim tragati za dobrom, držati do zacrtanih ciljeva te biti spreman za stalno učenje. Djeci često ponavljam: ‘Učiti, učiti i samo učiti, te visoko postaviti ciljeve.’ Jer ako visoko postavljene ciljeve u potpunosti i ne ostvarujemo, rezultati i dalje budu odlični. Kad pokušavam objasniti tajnu vlastitog uspjeha, uvijek se vratim na jednu dvije godine do kraja čitanja literature i gledanja video uradaka od raznih pčelara. Ta priprema ali i svakodnevni predani rad i uživanje u poslu, uz Božiju odredbu glavni su razlog svih mojih uspjeha. Jer šta god da radim i gdje god da odem, dio mog mozga i mog razmišljanja ‘ostaje na pčelinjaku’.
