Broj stanovnika u BIH je sve manji, a posebno u Krajini. I pored toga što se ljudi sele iz države trbuhom za kruhom, primjećuje se i kretanje odnosno selidba stanovnika iz sela u gradove.
Ipak, da nostalgija zna biti jača od svih nedaća primjer je Francika Balen. Nakon što je radni vijek provela u Zagrebu, odlučila se vratiti na svoje ognjište. Koliko je zbog toga ispunjena, toliko je i tužna. Rođena sam tu i meni je lijepo uvijek, stalno smo dolazili vikendom, to je moje rodno mjesto… Kako se živi? A nekako… Malo ima svijeta, sve ode, mladi odoše. Ostao je samo stari.ji narod. Jako tužno – kazala je ona. Mladi su otišli, a starih sve manje. Njive i livade zarastaju u šumu, a oni uporni su još tu da prožive staračke dane na svom ognjištu. Slika je to ne samo ovih, nego brojnih drugih sela diljem Bosne i Hercegovine.
Koliko ćemo još gledati ovako pusta sela niko to ne zna…Da li će se nekad omladina zaputiti nazad u svoje rodne krajeve ostalo nam je samo da željno iščekujemo
Zaista, tužno je vidjeti sve te prazne kuće i osjetiti tu depresivnu usamljenu atmsoferu u skoro svim krajevima Krajine.
