Bišćanin Šemsudin Bajrić je u penziji i to mu daje vremena da se bavi istraživanjem gljiva, a ostalo je, kaže, i nešto snage u nogama kako bi mogao dalje svoj interes prema gljivama razvijati i širiti
Bišćanin Šemsudin Bajrić slovi za najboljeg gljivara u Krajini. Desetak godina je proveo u kategoriji gljivara koji ove biljke sakupljaju iz hobija. Nakon toga se kod njega razvio dodatni interes i počeo je da proširuje vlastito znanje o broju i vrstama gljiva. Kako se interes širio, javljala se nova znatiželja i tako je napredovao dalje u ovoj oblasti.
Danas su gljive za njega mnogo više od pukog hobija i njima se bavi na naučnom nivou.
– Ozbiljnije sam se počeo baviti gljivama u zadnjih 10-15 godina u smislu istraživanja. Sve je počelo kada sam u šumi otkrio jednu malu gljivu koja je imala stručak debeo kao igla, a njen klobuk je bio poput dugmeta za košulju. Kada sam je htio fotografisati, pored nje sam ugledao gljivu 3-4 puta manju, i druge vrste. Zapitao sam se koliko toga ima u prirodi a da mi i ne znamo za to? Tako se u meni probudio interes za gljive, koji se vremenom širio – kaže Bajrić.
Trenutno je u penziji i to mu daje vremena da se bavi istraživanjem gljiva, a ostalo je kaže i nešto snage u nogama kako bi mogao dalje svoj interes prema gljivama razvijati i širiti.
Kada su u pitanju gljive u prirodi, ističe kako one spadaju u jedan od pet oblika života na zemlji. Pored biljaka, životinja, ljudskog roda, virusa i bakterija su i gljive. One su vrlo značajna i nezaobilazna karika u lancu ishrane u prirodi.
– Ako bi gljive nestale, počele bi se gušiti šume, to znači i druge biljke, a to bi značilo da bi i druga karika – biljke, stradala. Poslije toga bi stradale životinje jer ne bi imale čime da se hrane, a čovjek koji je na vrhu prehrambenog lanca, bez biljaka i životinja ne bi mogao opstati. Tako da je to u prirodi jedan, neki kažu harmoničan, a ja bih rekao dijalektički odnos u kojem svako ima svoje mjesto i bez svakog od njih narušio bi se ukupan biodiverzitet i ukupan život na zemlji. Često nismo ni svjesni značaja i uloge gljiva u našem životu, pa zato imamo i koristi i probleme – smatra Bajrić.
Kao i sve druge vrste hobija i ova oblast ima svoje asocijacije i udruženja, koja okupljaju zainteresovane i najefikasniji su način stjecanja znanja o gljivama. Bajrić je dio jednog koje se tokom proteklog vremenskog perioda na neki način umirilo i stalo sa aktivnostima.
– Postoji Udruženje gljivara ‘Blagva’ koje se malo pritajilo, umorili se stari članovi, a ne dolaze novi. Dakle, udruženja su najbolji oblik. Literatura i fotografije za početnika nisu uopće pouzdan partner u traženju znanja. Potrebno je steći osnovna znanja i najbolje je to raditi u praksi s iskusnim gljivarom. A onda kako vam se širi znanje i interes, počinjete koristiti literaturu, internet i izložbe gljiva. Mora se ovladati gljivarskom terminologijom da bi ste kada čitate knjigu razumjeli ono o čemu se govori – ističe Bajrić u razgovoru za Fenu.
Autor: Fena
