U razgovorima o Kosovu vlasti Srbije nikad ne propuste pozvati se na Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN-a usvojenu 10. juna 1999. godine, a kojom je ozvaničena vlast UN-a nad Kosovom. Iako suštinski katastrofalna za Srbiju, Rezolucija je formalno očuvala njen suverenitet nad Kosovom.
Dan prije usvajanja Rezolucije 1244 predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević prihvatio je Kumanovski sporazum kojim je okončano tromjesečno NATO bombardovanja SR Jugoslavije.
Rezolucijom 1244 potvrđeno je međunarodno vojno i civilno prirustvo u Saveznoj Republici Jugoslaviji i uspostavljanje Privremene administrativne misije UN-a ma Kosovu (UNMIK). Iako je Rezolucijom SR Jugoslavija izgubila direktnu kontrolu nad Kosovom, zadržala je formalno-pravnu, na način da je UN konstatovao da je Kosovo sastavni dio SR Jugoslavije.
“Uspostavljanje privremene administracije za Kosovo kao dijela međunarodnog civilnog prisustva pod kojim će narod Kosova moći da uživa suštinsku autonomiju u okviru SR Jugoslavije o čemu će odluku donijeti Vijeće sigurnosti UN. Privremena administracija treba da obezbijedi prelaznu upravu, i da pri tome uspostavlja i nadgleda razvoj privremenih demokratskih samoupravnih institucija kako bi se obezbijedili uslovi za miran i normalan život svih stanovnika Kosova”, navodi se u Rezoluciji.
Privremene institucije Kosova
Institucije UN-a dobile su zadatak da formiraju privremene samoupravne institucije na Kosovu, skupštinu, predsjednika, vladu i pravosudni sistem, što je u međuvremenu i urađeno.
Upravo će Skupština Kosova, kako je u tom trenutku bilo predstavljeno, kao dio spomenutih privremenih institucija 2008. godine donijela Deklaraciju o nezavisnosti Kosova koju Srbija kao pravna nasljednica SR Jugoslavije nije prihvatila. Iste godine je Skupština Kosova usvojila i Ustav Republike Kosovo. Do danas je preko 100 država priznalo nezavisnost Kosova.
S druge strane, Rezolucija 1244 je utvrdila da političko rješenja za krizu na Kosovu mora biti zasnovana i na spomenutom principu o “suštinskoj autonomiji” u okviru SR Jugoslavije. Nezavisnost se u tom smislu ne spominje, pa samim tim Srbija danas kao argument koristi Rezoluciju 1244 u svim pregovorima sa kosovskom stranom.
Savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde
Generalna skupština UN-a je povodom donošenja Deklaracije o nezavisnosti Kosova 2008. zatražila savjetodavno mišljenje od Međunarodnog suda pravde na sljedeće pitanje: “Da li je jednostrana deklaracija o nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u skladu sa međunarodnim pravom?”
Međunarodni sud pravde je u svom savjetodavnom mišljenju zaključio da jednostrana deklaracija o nezavisnosti Kosova nije prekršila međunarodno pravo, rezoluciju UN 1244, ni međunarodni pravni poredak na Kosovu. U konačnici je utvrđeno da privremene institucije na Kosovu formalno-pravno nisu ni donijele Deklaraciju, niti je ona objavljena u Službenom glasniku, već da su lideri Albanaca sa Kosova donijeli neobavezujući dokument.
Iako su Deklaraciju donijeli zastupnici Skupštine Kosova i koji su se u tom trenutku nalazili u skupštinskoj sali, ona nije, formalno, donesena od same Skupštine Kosova.
“Sud je već čuo da proglašenje nezavisnosti nije izdato od strane Privremenih organa niti je stupilo na snagu u pravnom poretku u kome delaju te Privremene institucije”, navodi se.
Ako već nije donesena od Skupštine Kosova Sud nije ni mogao utvrditi povredu međunarodnog prava. U političkoj stvarnosti Deklaracija je pokrenula lavinu priznanja Kosova od drugih država, koja je u međuvremenu, lobiranjem Srbije, zaustavljena, dijelom spomenutim argumentima.
