Jedan od najvažnijih simbola evropskog jedinstva: Teška domaća zadaća nakon uvođenja eura

5 min. čitanja

Euro je jedan od najvažnijih simbola evropskog jedinstva, a u slučaju Hrvatske i spas od valutnog rizika povezanog sa kursom kune prema euru. Hrvati imaju povjerenje u euro i njegovu perspektivu, a dokaz za tu tvrdnju je da na bankovnim računima drže oko 30 milijardi eura. Povjerenje građana u fiat valute kakav je euro te dolar dolazi isključivo iz državne garancije, međutim, postoje periodi kada i povjerenje dolazi u iskušenje. Svih 27 zemalja članica EU u nekom trenutku moraju da usvoje valutu, ali ne postoji određen rok za to.

Argument

Hrvatska je od 1. januara ušla u EMU i pri tome morala ispuniti određene kriterije kako one iz Maastrichta tako i one iz Kopenhagena. Imajući u vidu trenutnu situaciju, kad je u pitanju inflacija, očito je da nisu ispunjeni svi uslovi iz ovih kriterija, ali EU je dala zeleno svjetlo.

Do sada se pokazalo da zemljama koje žele u EMU najveći problem prave visoka inflacija i prevelik budžetski deficit, odnosno prevelik javni dug. Čestitke susjedima. No, da li je baš sve tako sjajno kako se želi prikazati u javnosti? Da li su baš ispunjeni kriteriji?

Prvi kriteriji, stopa inflacije zemlji kandidatu za uvođenje eura ne smije prelaziti 1,5% (3), a ona je sa krajem protekle godine u Hrvatskoj iznosila službeno 13,2%. Pitanje je da li je zbog inflacije trebalo odgoditi ulazak u eurozonu, na što Boris Cota, bivši savjetnik predsjednika Hrvatske, kaže da je to “možda mogao biti argument zašto je za neke ulazak preuranjen eventualno situacija inflacije, ali to nije temeljni razlog”.

– Od sto ekonomista, 50 je za 50 protiv. Koristi ulaska su istražene, ali treba imati na umu da može biti i negativnih konotacija, istakao je Cota i napomenuo da ne treba biti euroforičan oko budućih razvoja događaja.

I drugi važan kriterij je da javni dug ne može biti veći od 60% BDP-a. Da li je to baš tako? Uspješnost tranzicije ne zavisi samo od mastritskih kriterija. Gubitak monetarnog suvereniteta i promjena monetarnog režima imaju značajne komplikacije na realnu ekonomiju i značajno utiču na finansijsko tržište i njegovu stabilnost. O ovome smo pisali još prije dvije godine, ali i lani i napominjali “kako nominalna konvergencija pomaže u ostvarivanju realne, ali postoji i ona druga strana da one budu u konfliktu. Moguća su nepodudaranja između realne i nominalne konvergencije”.

Moram priznati da sam dobio i određene reakcije od kolega iz Hrvatske sa obrazloženjem da su urađene sve moguće mjere kako ne bi došlo do eskalacije. No, pokazalo se da sam bio u pravu i moji argumenti su sada došli do pune potvrde. Hrvatska je obezbijedila od ECB-a swap liniju koja omogućava HNB zamjenu kuna za euro, a ujedno i relaksira brige zbog kontrole kursa i održavanja eksterne likvidnosti zemlje.

Nakon više od polovine mjeseca otkako je uveden euro situacija je do te mjere ozbiljna da je Vlada uvela ograničenje cijena za devet najvažnijih proizvoda. Formirani su posebni timovi za praćenje cijena, a Vlada je za prvih 15 dana sankcionisala trgovce sa 275 hiljada eura kazni s obrazloženjem neopravdano povećanje cijena.

Stabilnost

Moguća nepodudaranja ogledaju se u sljedećim stavovima: kontradiktorni su ciljevi stabilnosti cijena i viših stopa privrednog rasta, jer su više stope inflacije u koliziji sa višim stopama privrednog rasta, stabilnost cijena koja je očekivana ulaskom u monetarnu uniju može vrlo lako uticati na stabilnost dugoročnih kamatnih stopa, ali ne i kratkoročnih koje mogu da djeluju destabilizaciono, a vrlo važno je imati na umu da cilj stabilnosti deviznog kursa može dovesti do nestabilnosti deficita platnog bilanca.

Nominalno ostvarivanje kriterija konvergencije predstavlja prvu, lakšu fazu u procesu članstva u EMU.

Druga faza, koja je mnogo teža, realna je konvergencija i ona je trenutno na snazi u susjednoj državi. Ona podrazumijeva harmonizaciju stopa rasta, produktivnosti, tržišta rada, regulisanja investicija, pravilnu transformaciju fiskalne politike, odnosno harmonizaciju realne sfere ekonomije.

Uvođenje eura u Hrvatsku je imalo i negativne konotacije u nekim zemljama EU, kao npr. Bugarskoj i Poljskoj. Premijer Poljske Mateuš Moravjecki izjavio je da ta zemlja ne bi trebala da uvodi euro kao zvaničnu valutu u doglednoj budućnosti, jer je njeno uvođenje u Hrvatskoj izazvalo haos i skok cijena životnih troškova.

Podijeli ovaj članak