Srđan Stanić je ovog ljeta napustio Spars, gdje je završio sezonu kao glavni trener, te se vratio u svoju Slaviju iz Istočnog Sarajeva, koja čeka odluku da li će se vratiti u prvenstvo BiH.
Slavija je već odigrala pet pripremnih utakmica, šta ste vidjeli?
– U prvim utakmicama smo najviše htjeli da probamo igrače od prošle sezone, da vidimo u kakvom su stanju, a onda i ove nove u posljednje dvije, tu prije svega mislim na Amerikance. To nam je bio prvi cilj. Neke utakmice smo vodili sa dosta razlike i nismo ih dobro privodili kraju. Falilo je iskustva i mirnoće. Neke smo i dobili. Generalno, nije loše. Dečić je imao neke atipične igrače koji nam pokazuju mane. Recimo, imaju jednu undersize peticu koja dribla i isprobija nas odozgo, tu vidimo da imamo problem u trčanju petica. Kakanj ima dominantnog playmakera koji je igrao hrvatsku ligu i on nam je pravio probleme. Određeni igrači nam prave probleme i tu smo vidjeli gdje škripi. Iskreno, nismo mi puno odbranu ni radili, više je tu bilo fizike, trčanja, tek smo počeli, ulazimo u setove i biće to bolje. Sa utakmicama to postaje tečnije, a kroz igru se dalje vidi napredak. Ima tu određenog napretka, već se vidi ko šta radi.
Gajite drugačiji, brži stil nego što je Slavija do sada igrala, pa i po cijenu greške, kako to prihvataju igrači?
– Igrači kao igrači uvijek to prihvate. E sada, kako se oni snađu, to je pitanje. Nisu oni bezobrazni, pokušavaju da to provedu. Pitanje je kvaliteta, jer realno u manjoj brzini praviš manje grešaka, paziš. U manjoj brzini je lakše igrati. U većoj brzini dolazi do izražaja tehničko-taktički kvalitet, brzina donošenja odluka. U toj brzini donošenja odluka pokazuješ da li si kvalitetan ili nisi. Na manjem broju obrtaja je lakše igrati. Meni je u ovim utakmicama najbitnije da vidim ko može da donosi dobre odluke u većoj brzini. To mi je najbitnija stvar, ko kako donosi odluke, da li će šutnuti, dodati, prodor, pas, pick&roll, ekstrapas, sve to u mnogo većoj brzini. Ko pokaže da u toj brzini može igrati, da mu je ta brzina normalna, da mu nije opterećenje, taj će igrati. Svi oni koji ne mogu igrati u toj brzini imaće problem sa minutama. I to se lako vidi sa strane, sa tribina. Tačno se vidi ko odudara.
Šta ako se desi da više njih pokaže da ne može, hoćete li stil igre prilagoditi tome?
– Iskreno, to je jedna od najvećih zabluda. Trener uvijek mora da se prilagođava ekipi koju ima, ali ne može nikada nauštrb svog sistema, razmišljanja i shvatanja košarke. Ja mogu napraviti prilagođavanje, nisam glup da ne vidim neke stvari, ali mi ne smijemo da pravimo kompromis. Ne smiješ napraviti kompromis u stilu igre. Da ja spustim tempo. Ovo je mlada ekipa koja mora da trči. Da se ja prilagodim zbog dvojice tome, to ne ide. To nije logično i nije dobro. Svako ko se puno prilagođavao, on je izgubio sebe. A ja neću da izgubim ono što mislim da je prava stvar u košarci. Ne mogu ja da se trojici koji ne mogu da trče, da prate, da se prilagodim, a ovamo imam deset momaka koji mogu. Ovi koji ne mogu, oni moraju da se prilagode tome, a ne ja njima. E sada, ima uvijek tu odstupanja, ako neko ima određeni individualni kvalitet, pa da njemu napravimo neko manje prilagođavanje. A da mijenjamo stil igre zato što pojedinci ne mogu, ne ide. Zato se to i zove selekcija. Ljudi zato i selektuju igrače prema svom sistemu. Ja sam pokušao da selektujem. Neki su potpisani prije nego sam ja došao, neki su ostali tu zbog zasluga iz prošle sezone, ali sada svi moraju da se prilagode i promijene način igre. Mislim da ova ekipa samo u tom sistemu može da igra. I druga stvar, mislim da je taj sistem jedino dobar za napredak mladog igrača. Imamo sada ovdje 2-3 mlada igrača koja treba da razigramo i glupo je govoriti da mi treba da igramo na taj spori način, jer oni tako ne mogu ni da napreduju. Da li će napredovati do decembra, da li će napredovati kroz ovu sezonu, pa tek sljedeće pokazati svoj pravi potencijal, to je do njih.
Srđan Kočić je stigao kao veliko pojačanje, tu su i Amerikanci, kako ste zadovoljni onim što ste vidjeli do sada?
– Prva stvar, nijedno pojačanje nije došlo ovdje sa 30 poena u rukama, sa nekom strašnom statistikom. Sve su to igrači koji vraćaju neku karijeru. Mi nismo, prvo, klub koji može to da plati. 30 poena u rukama i statistika košta ogroman novac za nas. Druga stvar, mi nemamo reputaciju, novi smo u ligi, nemamo reputaciju da možemo dovesti igrače sa CV-jem, sa statistikom. Ti igrači igraju u ozbiljnijim klubovima za ozbiljnije pare. Ovi momci, Amerikanci i Srđan Kočić, ljudi koji će možda doći, oni su ispod radara došli, trebaju da se razigraju. Trebamo mi njima da pomognemo, da im damo prostora da se razigraju, a oni nama da pomognu da igrama ostvarimo naše ciljeve. Mi moramo da na taj način razmišljamo. Niko od njih nije došao ovdje daju 40 poena i da mi budemo oduševljeni njima. Oni su došli da se podrede timu. I vidjeli smo kroz utakmice da su svi oni na 9,10,12 poena. Niko nema tu sa 25-30 poena. Svi su u funkciji tima, da tim pobjeđuje i da tim bude bolji. Ja sam znao njihove kvalitete od ranije, od jednog sam očekivao energiju, trčanje, od drugog neku mirnoću u pasu, organizaciji igre, neki pogođen šut izvana, tako da svako od njih ima nešto čime može doprinjeti. Koliko i na koji način će doprinjeti, to ćemo tek znati. Moram pomenuti Srđana Kočića, koji je vrhunski profesionalac. Za našu reputaciju ozbiljan CV. On je donio profesionalizam u klub i pokazao je domaćim momcima kako se odnosi prema radu. I on je prvenstveno tu baš zbog toga. Da pokaže kako se profesionalno radi u većim klubovima, dva puta dnevno trening, teretana. Da bude primjer, ali i da edukuje. Koliko god to glupo zvučalo. Možemo mi da se ljutimo ili ne ljutimo na to, ali on je čovjek koji je došao da edukuje momke koji su 3,4,5 godina u jednom treningu dnevno ili nijednom. Da se ne lažemo, tako je bilo. Treba i tijelo i glava da se navikne da trebaš ustati da se trenira.
Pomenuti Amerikanci tek trebaju da se nametnu, hoće li biti još pojačanja?
– Ovi su svi na probi. Mi imamo opcije u njihovim ugovorima da ih vratimo. Tako smo zaštitili klub u slučaju greške. Greške su sastavni dio. Zato postoji opcija u ugovoru da se mi za mjesec dana rastanemo i svako svojim putem. Oni pokazuju za sada određeni kvalitet i ovim putem oni će ostati. U ovom trenutku teško je naći pojačanja. Pravi igrači su već u klubovima, oni su zauzeti. Mi se nadamo da će ispasti neko ko će donijeti kvalitet, a ne da ga dovodimo samo radi broja. Ako i ne dođe, ja sam ovom ekipom zadovoljan. Mi ne ganjamo gore nešto, nama je jedini cilj opstanak, a sa ovom ekipom mi možemo da igramo na tom nivou. E sad, ako ispadne neki dobar igrač, pa da tu nešto pretumbamo, sa nekim se i rastanemo, bože moj i to je normalno, doselekcija, dopunjavanje. Treba da se poklopi više stvari da bi to bilo dobro.
Koliki problem Vam predstavlja to što ne znate još koju ćete ligu igrati?
– To je ogroman problem što se tiče dovođenja igrača. Vi ne možete ubijediti igrača da ćete nešto igrati, a nema potvrdu. Svako od njih pita pa šta vi igrate. To je nama problem. I super je da smo uspjeli ikoga da dovedemo. Naučna fantastika je dovesti sada igrača. Niko više nikome ne vjeruje na riječ, samo se traži papir. Imamo obećanje da ćemo igrati prvenstvo BiH, tako i selektujemo ekipu. A, ako ne budemo igrali, bože moj, vidjećemo koga ćemo uspjeti zadržati od ovih momaka što su tu, pa da igramo Prvu ligu. Ali, iskreno se svi nadamo da će to biti prvenstvo BiH.
Dolazite iz prvenstva BiH, znate situaciju u njemu, u slučaju da Slavija bude igrala elitni rang bh. košarke, koliko možete?
– Ne mogu se baviti prognozom, isključivo iz razloga što imamo samo 1-2 igrača koji su igrali rang više. Ne smijemo zaboraviti, koliko god vjerovali nekome, mi ne znamo šta on može u tom rangu više dok ne dođe u njega. Može da eksplodira, bude fantastičan, a može da bude deset puta gori. Realno, samo su Srđan Kočić i Darko Damjanović igrali rang više. Mislim da mi možemo biti zadovoljni sigurnom zonom opstanka, da se ne borimo do zadnjeg kola. A, ako se otvori nešto više, super.
Da se dotaknemo i tog iskustva, koliko ta mladost Slavije može biti prepreka u prvenstvu BiH?
– Iskreno, ja to volim. Ja volim da gledam kroz sezonu igrače koji napreduje. U Sparsima, koji su poznati po tome da mlade igrače rano uvode u tim, daju im šansu, imao sam priliku da gledam neke buduće reprezentativce koji rastu pred mojim očima. Kada se dobro radi, tačno možeš okom vidjeti kako on napreduje. Ja se nadam da ćemo mi kroz ovu sezonu da dobijemo neke domaće momke koji će da procvjetaju. Jak rad izbacuje kvalitet, opet se vraćamo na to. Nadam se da će i ljudi u Istočnom Sarajevu imati priliku da vide kako će ovi momci da sazrijevaju kroz ligu i takmičenje, da oni pokažu da su bolji nego što su bili. A, to mogu samo kroz jak rad. Biće problem negdje te godine iskustva, ali ja se nadam da ćemo to radom nadomjestiti.
Mjesec dana je prošlo kako ste se vratili u Slaviju, je li to bio dobar potez?
– To će pokazati sezona, kako budem radio, kakvi budu rezultati. Ja mogu reći da dajem sve od sebe. Ne može mi niko zamjeriti da fušerimo. Mi radimo pošteno i to je meni dovoljno. Rekao sam i momcima, ko radi pošteno, on je svoju platu zaradio. E sada, da li ti dobro igraš utakmicu, to je druga priča, ti imaš pošten odnos prema radu, klubu. To je meni najbitnije. Oni se pošteno odnose na treninzima. Tako ja radim. Da li je ovo pravi potez ili ne, ja radim najbolje što znam. Mislim da je ovo jedini način da mladi igrač napreduje, da radi krvavo i da iz tog rada neki kvalitet izađe. Ostalo je sve, kako bih rekao fušerenje. Vrijeme će pokazati da li sam donio pravu odluku povratkom, to zavisi i da li ćemo ambicije ostvariti u nadolazećoj sezoni, da li ćemo igrati lijepo. Treba malo zadovoljiti i publiku. Sa Sparsima sam ostao u dobrim odnosima, igrali smo i prijateljsku utakmicu, mislim da su i oni negdje shvatili moju želju da se vratim u svoj klub.
Prošli ste u Sparsima kroz mnoge selekcije, na kraju bili prvi trener seniora, kakvo iskustvo nosite iz tog kluba?
– Sparsi su ozbiljan sistem koji godinama zna šta mu je put i cilj. Oni ne odustaju od toga. Imaju jednu dobru osobinu da ne prave samo igrače, oni pomognu trenerima da promijene način razmišljanja. Ja sam dosta promijenio svoje shvatanje košarke, svoja razmišljanja. Kao mlad trener sam otišao kod njih i dosta učio te uvidio neke svoje greške, nije sramota reći. Ne treba biti sujetan i ne reći da je bilo grešaka kod mene. Sparsi kao klub žele svima da pomognu koji žele da rade i trenerima i igračima koji dođu sa strane. Veliku zahvalnost im dugujem. Uz to, ogromno iskustvo, to moraš da prođeš da bi shvatio šta je ABA 2 liga, to moraš da prođeš da vidiš šta je. Igrali smo dvije godine finala, osvajali Kup Mirze Delibašića, igrali puno važnih utakmica. Dosta sam radio skauting i pripremu utakmica, iz toga dosta stvari naučio. Sparsi te tjeraju da radiš i iz tog rada napreduješ, to želim da prenesem ovdje, iz jakog rada dolazi napredak.
Kada ste prvi put bili trener Slavije, to je bilo jedno drugo vrijeme, klub se tek vraćao na košarkašku mapu, kako je sada?
– Kada sam bio prošli put, to je bio neki niži nivo, mali budžet, dosta problema. Prvi tim je tek oformljen, tek smo dizali klub ponovo. Bile su i manje ambicije. Sada je infrastruktura unaprijeđena, imamo novu dvoranu, u njoj imamo prostoriju u kojoj smo opremili teretanu našu u kojoj će raditi i prvi tim i mlađe kategorije. Bez toga se ne može danas. Dobili smo mogućnosti da imamo dva puta dnevno treninga. Recimo, ja prije kad sam bio dva puta dnevno trening je bio misaona imenica, nisi mogao dobiti dva termina. Sada, mi imamo mogućnost da radimo dva puta dnevno. Mnogo bolje je sada, klub je sazrijeo. Moram reći i da su Grad i Opština stali iza kluba. To je jako bitna stvar. Bez toga ne bi bilo ovoga. Ne bi se ni igralo finale prošle godine. Ok, igrači su tu najzaslužniji, ali bez podrške ne bi toga bilo, ništa ne može samo.
U Sparsima ste se isprofilisali i kao skaut, koliko će vam sada biti problem da radite i skauting i vodite ekipu?
– Neće biti problem, ali će oduzeti vremena dosta. Iskreno da kažem, otvoreni smo za to da nekoga od momaka to naučim, ako misli da se bavi sa tim. To je odlična stvar. Nije lako, to je vrlo teško, dosadno, oduzima 4-5 sati dnevno, ali dosta se nauči. Malo je onih koji to žele da rade. Sa sigurnošću reći da u Sarajevu kompletnom trenutno imaju 2-3 čovjeka koja to znaju da rade. Evo, ja ću besplatno nekoga naučiti to da radi. Nije to neka velika pamet, ali nema interesa da neko hoće da sjedi za laptopom kući četiri sata, gleda utakmicu, analizira. Ja sam spreman da naučim nekoga, a ako ne bude niko ja ću onda nastaviti raditi i to je tako.
Ovog ljeta ste bili i pomoćnik selektoru Slobodanu Kecmanu u juniorskoj reprezentaciji, šta Vam je to donijelo?
– Reprezentacija je isto jedno odlično iskustvo. Ja sam bio u U18 pomoćnik Slobodanu Kecmanu. Bili smo peti u Rumuniji. Ogromno iskustvo. Sjajna je stvar što je, ljudi možda ne prate, košarka toliko napredovala. Neke zemlje koje su bile potpuno sporedne, radom su došle do višeg nivoa. Ja to obožavam vidjeti. Finska, Danska, Švedska, Island… Island je recimo igrao U20 finale sa Srbijom. Ti ljudi ulažu ogromna sredstva i napore u edukacije. Njihovi treneri idu u SAD na edukaciju. Ljudi mnogo rade i nije slučajno da su se u završnici prvenstva našli Danska, Island i Švedska. Švedska ima ozbiljne talente po Ulmu, Barceloni, Realu, Bambergu, Italiji, na koledžima. To je nevjerovatno koliko oni rade sa mladim igračima i koliko dobro rade. Fizički su fenomenalni, imaju dobru radnu etiku i za mene je to najveće iskustvo, da rad i posvećenost donose rezultate. A mi smo u Bosni imali probleme u organizaciji, broju treninga, godišnjih sastanaka, ne može se reprezentacija sastajati samo mjesec prije. Ovi drugi sve rade i zato je i rezultat bolji.
