Postizanje golova nije se nikad isticalo kao jedan od mnoštva kvaliteta koje je Brazilac Casemiro pokazao da ima, kroz godine dominacije evropskim fudbalom sa Real Madridom. Stoga je bilo neobično da je baš Casemiro postigao gol za remi Manchester Uniteda u gostima kod Chelseaja u posljednjim momentima utakmice.
Burno je Casemiro slavio gol, a burno su ga slavili i njegovi saigrači, trener i stručni štab. Bio je to lijep pogodak glavom, ali nije bilo bitno ni Casemiru ni ikome ko je u tom momentu osjetio radost. Važno je bilo to da Manchester United napokon, nakon gotovo deceniju lutanja, počinje ličiti na ozbiljan fudbalski tim. Bilježio je United u tom periodu i puno ozbiljnije rezultate od remija sa Chelseajem, skidao mnogo ozbiljnije skalpove i na domaćem i na gostujućem terenu, ali igrajući defanzivan, reaktivan fudbal, kao da nije klub na nivou onih najvećih i kao da njegovo i nije da pored dobrih rezultata, pažnju plijeni i atraktivnom igrom.
Zvijezda
Najveća zvijezda Manchester Uniteda je Cristiano Ronaldo, i valjda o tome nema dileme. Portugalac se senzacionalno vratio na Old Trafford u augustu 2021. godine, isforsiravši odlazak iz Juventusa, i odigrao je prilično dobru prvu sezonu u Unitedu na individualnom planu, no klupski rezultati su skoro preko noći propali. Zamjeralo se Ronaldu mnogo toga, uglavnom opravdano, a najviše to što nema gotovo nikakvo učešće ni u defanzivnom segmentu ni u kreaciji igre. Egzekucija je i dalje bila na elitnom nivou za jednog 36-godišnjaka, ali ove sezone i ona je puno više u skladu sa godinama sada već 37-godišnjeg Portugalca kojem se neupitno bliži kraj igračke karijere.
Ukratko, njegov doprinos u postizanju golova postao je nedovoljan faktor u odnosu na njegove nedostatke u svim drugim segmentima igre, a nizozemski trener Erik ten Hag, kojem reputacija i ranija dostignuća ne igraju nikakvu ulogu u selekciji ekipe, Ronalda je postepeno pretvorio u perifernu figuru u uspjesima Uniteda. Sigurno je tome doprinio i fijasko koji je tokom ljeta Ronaldo pripremio sam sebi, prisilnim pokušajem da ode iz Uniteda samo zato što klub ne igra Ligu prvaka. Njegov agent Jorge Mendes cijelo je ljeto proveo pokušavajući da ga proda bilo kojem klubu koji igra Ligu prvaka, a čelnici Uniteda, nezadovoljni njegovim ponašanjem prema klubu, bili su ga spremni pustiti besplatno, samo da nađe klub koji će preuzeti brigu o njegovoj plati. I, naravno, njegovom egu.
Klub nije pronađen, jer klubovi nivoa koji Ronaldo percipira sebi dostojnim njega ne percipiraju više tako dobrim fudbalerom zbog kojeg se isplati remetiti kompletnu strukturu igre, i u ofanzivi i u defanzivi. Ten Hag je nestrpljivo čekao povratak Ronalda, koji je propustio pripreme Uniteda, a u međuvremenu je vješto balansirao ističući da je on bitan faktor u svlačionici i da će biti bitan faktor na terenu, jednom kad se privikne na njegove taktičke zamisli.
U to sasvim izvjesno Ten Hag ne vjeruje, ali posljednji skandal koji je Ronaldo izazvao pokazuje da je Ten Hag postupao izuzetno mudro, ne dajući dodatnu municiju onima koji su već odavno spremili paljbu na njega. Nisu to nekakvi anonimusi čije je mišljenje u široj slici nebitno, to su legende Manchester Uniteda poput Roya Keanea i Ria Ferdinanda. Oni su stali na stranu Ronalda nakon što je ovaj, nezadovoljan što ga Ten Hag neće uvesti u igru protiv Tottenhama, u 88. minuti utakmice ustao sa klupe i odšetao u svlačionicu.
Manchester United je dobio Tottenham sa 2:0, dominirao je u svim segmentima igre i pokazao je ubjedljivo najbolje lice ne samo ove sezone već perioda od posljednjih nekoliko godina. Pričalo se ipak nakon utakmice više o Ronaldu, nego o klupskom uspjehu. Nizozemski stručnjak je brzo odlučio Ronalda odstraniti iz tima za utakmicu sa Chelseajem koja je uslijedila nekoliko dana nakon duela sa Tottenhamom, a onda su glasni bivši fudbalera Uniteda, među kojima su najglasniji već pomenuti Keane i Ferdinand, poručili Ten Hagu da ne zna šta radi i da se sa Ronaldom ne može postupati kao sa svakim drugim fudbalerom. Za njega bi, prema mišljenju ovog dvojca, trebali da vrijede drugačiji aršini nego za sve druge fudbalere, jer je jedan od najboljih u historiji.
I Ferdinand i Keane su igrali sa Ronaldom. Ferdinand je ponosno isticao da je baš on nagovorio Ronalda da iz Juventusa pređe u crveni, a ne u plavi dio Manchestera. Oni su izmišljali priče o nekakvim desetinama različitih stilova igre koji se ne oslanjaju na agresivni presing kako bi opravdali činjenicu da ga Ronaldo ne želi i ne može igrati i tako mu zagarantovali mjesto startera kod Unitedovih trenera. One koji su insistirali na taktičkim principima koji su ih i napravili uspješnima, poput Rangnicka ili Ten Haga, uporno su minirali govoreći da se ne mogu igrači prilagođavati stilu igre, nego da se igra mora prilagoditi igračima. Zapravo, radi se o samo jednom igraču – Cristianu Ronaldu.
Portugalac je neupitna fudbalska legenda i jedan je od onih koji će uvijek nalaziti mjesto u raspravama o najboljim igračima svih vremena. No, odnos kakav bi on da dobije u Unitedu ničim nije zaslužio. Još 2009. godine te je mostove spalio odlukom da napusti United i pređe u Real Madrid u tada rekordnom transferu. Alex Ferguson ga je molio da ostane, ali Ronaldo nije za to želio ni čuti. U Real Madridu je stekao status apsolutne fudbalske legende, za koji smatra da bi mu sada trebao zagarantovati povlašten status u hijerarhiji Manchester Uniteda. No, zašto bi iko mentalno zdrav pristao na to?
O Ronaldovom egoističnom ponašanju mnogo toga je ispričano kroz cijelu njegovu karijeru. Igrajući za Juventus, privatizovao je izvođenje slobodnih udaraca iako su i Miralem Pjanić i Paulo Dybala bili neuporedivo bolji izvođači od njega. Radio je to isključivo radi svog ega, a Juventus je prihvatio takvo ponašanje iako bi mu sa aspekta rezultata bilo puno bolje da su slobodne udarce izvodili Dybala i Pjanić.
Njegovo je ponašanje bilo prihvaćeno i u Real Madridu, gdje se Karim Benzema svojim načinom igre u potpunosti podredio Ronaldu, a tek je njegovim odlaskom zablistao i pokazao da je ponajbolji centarfor novije generacije. Cijenu podređivanja Ronaldu plaćali su svi njegovi saigrači, treneri i klubovi, ma gdje da je igrao, jer je kvalitet koji je donosio ipak bio vrijedan toga.
Niko nije veći od kluba
Takve kvalitete Ronaldo danas više ne posjeduje, ali njegov ego to ne prihvata. Taj njegov ego je više od deceniju štićen i tetošen od svih oni koji su ignorisali njegove neprihvatljive oblike ponašanja, do te mjere da Ronaldo danas zaista teško može procijeniti gdje pripada. Njegova PR mašinerija pokušava nametnuti narativ da je Ronaldo sjajan lider i odličan uzor mlađim igračima u ekipi, iako to njegovi postupci ničim ne pokazuju. Čovjek koji tvrdi da voli Manchester United bio je preko svog agenta otvorio pregovore sa Manchester Cityjem znajući vrlo dobro šta to znači i samo zahvaljujući slučajnosti, ipak se vratio na Old Trafford.
Manchester United Erika ten Haga pokazao je da bez Ronalda funkcioniše puno bolje nego sa Ronaldom. S druge strane, Ronaldo je pokazao da u kolektivima koji mu nisu u potpunosti podređeni ne funkcioniše baš nikako i da ne bude u njima nebitan, neutralan faktor, nego da uzima potpuno destruktivnu ulogu. Tužno je da se čovjek od 37 godina ponaša kao razmaženo derište kaljajući sve floskule koje je kroz karijeru izgovorio o kolektivu, ljubavi, zajedništvu i borbenosti. Ronaldu je uvijek bio bitan samo Ronaldo. I sada, kada je okrenuo skoro cijeli klub protiv sebe, morat će sam da pronađe rješenje za probleme koje je napravio. Jer od Manchester Uniteda nikako nije veći, osim u vlastitim očima.
