Najbolji bosanskohercegovački sankaš Mirza Nikolajev razočaran je kompletnom situacijom u kojoj se nalazi sankanje kao sport u Bosni i Hercegovini.
Kako ste prekjuče u našem listu i na portalu mogli čitati, u razgovoru sa prvim čovjekom sankanja u BiH Senadom Omanovićem, nastup sankaške reprezentacije BiH je neizvjestan u Svjetskom kupu ove sezone, a opstanak sporta u cjelini je upitan. Razlog leži u činjenici da podršku državnih struktura nemaju, ostali su i bez novca iz Kantona Sarajevo zbog propusta koji su napravili, a Svjetska sankaška federacija je ukinula značajnu pomoć za male zemlje u takmičenju.
– Sankaški savez i trener Omanović se već više od 20 godina bore da osiguraju sredstva kako bi ovaj sport mogao opstati kako bi se pripreme mogle odvijati na adekvatan način, što bi rezultiralo dobrim plasmanima takmičara. Međutim, zbog neuređenosti sistema, od vrha države pa sve do dna, nepostojanja adekvatne sistematizacije sporta, i podrške koja izostaje, vrlo je teško doći do sredstava, ili prosto nemoguće. Sankanje je specifičan sport, kod nas možda nije toliko popularan, poput fudbala i košarke, plivanja, džuda i drugih, ne odvija se na klupskom nivou, pa je time mnogo teže i osigurati potrebna sredstva. Ali ovaj sport ima predstavnike Bosne i Hercegovine na evropskom i svjetskom nivou već dugo. Bila bi velika šteta izgubiti poziciju koju smo naporno gradili toliko godina, u sportu u kojem smo postali prepoznatljivi u ovom dijelu Evrope, sporta koji je dio olimpijske porodice, počinje razgovor za Oslobođenje Mirza Nikolajev, bosanskohercegovački olimpijac.
Procjena je da će 80.000 KM biti potrebno da se “preživi” ova sezona u Svjetskom kupu. Prema planu koji su napravili u našoj reprezentaciji ići će se samo na trke u centralnoj Evropi, a zbog visokih troškova nisu ni razmatrane trke u Kanadi, SAD-u, Norveškoj i Latviji.
– Procjene sveukupnih troškova kreću se oko 80.000KM za dio sezone koji se odvija na stazama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Pripreme i takmičenja bi ove godine izostali na stazama u drugim državama (Amerika, Kanada, Norveška), jer bi to izisikivalo dodatne troškove, iako se i tamo odvijaju utrke na kojima se ostvaruju bodovi po osnovu kojih se vrši rangiranje na svjetskoj rang-listi. Osim toga, ove sezone Svjetska sankaška federacija umanjila je participaciju i podršku učesnicima, koje je inače davala, za oko 60% za sve učesnike zbog krize koja je nastupila u svijetu.
Najviše Nikolajeva boli što ne postoji sistemska podrška uspješnim sportovima u Bosni i Hercegovini, te su stoga primorani na to da kucaju od vrata do vrata kako bi obezbijedili sredstva za učešće u Svjetskom kupu. On, kao olimpijac, ima želju da se nađe i na Olimpijskim igrama 2026, ali u ovakvoj situaciji to će biti jako teško, gotovo nemoguće.
– Ako govorimo o sistemskoj podršci, svih ovih godina obraćali smo se relevantnim adresama od državnog ka nižim nivoima, pa i privatnom sektoru za podršku i potencijalno sponzorstvo. Nažalost, nije bilo dovoljno sluha izuzev OKBiH, koji je vanbudžetska organizacija, te Ministarstva kulture i sporta KS-a i ministra Samira Avdića koji su jedini prepoznali značaj predstavljanja Bosne i Hercegovine u ovom sportu na svjetskom nivou te prošle godine, u olimpijskoj godini, dodijelili sredstva.
Bitno mi je napomenuti da smo svih ovih godina učestvovali na utrkama Svjetskog kupa i ostvarivali bodove, te nastupali na svjetskim i evropskim prvenstvima. A s obzirom na uvjete u kojima obavljamo pripreme, postizali smo izuzetne rezultate koje je svjetska sportska javnost prepoznala. Rezultat izuzetnog, iako veoma napornog rada, i činjenica je da smo u gotovo nemogućim uvjetima i u konkurenciji sa najvećim svjetskim silama koje godinama sistemski ulažu u ovaj sport, uspjeli ostvariti normu za učešće na ZOI-ju u Pekingu. Naredni ZOI održava se 2026. i treba se početi pripremati već sada ili možda ne treba?!
Konstatuje Nikolajev i bolnu činjenicu šta će biti ako se do 10. oktobra ne pronađu sredstva.
– Situacija je jasna. Bez sredstava, nema ni sankanja. Ili slikovito, ručka nema ukoliko nemate namirnice da ga pripremite.
U tom slučaju i on će biti primoran na kraj karijere.
– Ako ne dođe do nekih značajnijih promjena, to je neminovno. Moja želja za sportom je i dalje tu, ja ovaj sport živim i dajem sve od sebe, ali ako nema materijalno-tehničke podrške, jednostavno nastavak sankanja nije moguć. Danas je to sankanje, sutra će to biti neki drugi sport.
Za kraj, zahvalio je svima koji su ga podržali posljednjih dana.
– Ova vijest je odjeknula u svijetu sankanja, među sportistima i brojnim pratiteljima koji su pratili moje rezultate u proteklom periodu i pružili mi podršku. Hvala im, ali podrška izostaje od onih koji bi trebali prvi da su uz mene, ili bolje rečeno uz nas sportiste. A ako nam sport ne treba, onda neka se jasno kaže pa da spustimo zavjese i ugasimo svjetla. Ionako je već polumrak.