Naučnici već desetljećima proučavaju ponašanje Zemljine unutarnje jezgre, čvrste željezne kugle u srcu naše planete koja se proteže gotovo 2500 kilometara u širinu, što je gotovo 75 posto veličine Mjeseca. Neki kažu da se ovaj najdublji sloj vrti drugačijom brzinom od rotacije koju doživljavamo na površini.
Zemljina unutarnja jezgra nedavno se prestala okretati i sada možda mijenja smjer svoje rotacije, kaže nova iznenađujuća studija o kojoj piše Vice.
Studija, objavljena u časopisu Nature Geoscience, pretpostavlja da je tokom desetljeća tempo rotacije unutarnje jezgre postao sporiji, uskladio se s površinskom rotacijom i zatim još više usporio.
Ova pretpostavka nije razlog za uzbunu, promjena je normalan dio 60-godišnjeg ciklusa. Unutarnja jezgra se okreće samo malo brže i malo sporije od površine, usklađujući se s brzinom površine otprilike svakih 35 godina, misle autori studije.
Jezgri je nemoguće pristupiti
Ne slažu se svi znanstvenici oko pojedinosti o tome kako se unutarnja jezgra vrti, a neki nisu uvjereni da se uopće vrti.
John Vidale, seizmolog sa Sveučilišta Južna Kalifornija, kaže da postoje neki podaci koji se ne slažu s ovom studijom, prenosi The New York Times.
Unutarnja jezgra zakopana je više od 5000 kilometara ispod površine planete, doseže 5000 do 7200 stepeni Celzijusa, ne može joj se pristupiti radi uzimanja uzoraka ili izravnih mjerenja vrtnje. Umjesto toga, koriste se seizmički valovi tokom potresa kako bi se o tome više saznalo. Potres šalje valove duboko u zemlju i kroz unutarnju jezgru, a znanstvenici ih hvataju senzorima na drugoj strani planete.
Ovom tehnikom je 1936. godine i otkriveno postojanje unutarnje jezgre.
Šezdeset godina kasnije dva su istraživača shvatila da se vrijeme – potrebno seizmičkim valovima da putuju kroz središte Zemlje – s vremenom mijenja, što je signaliziralo pomake u unutarnjoj jezgri, piše Science News. Temeljem ovog otkrića nastala je teorija da se jezgra kreće nešto brže od ostatka Zemlje.
Kada je jezgra usporila kretanje
Autori studije su ispitali digitalne seizmičke zapise od 1980. do 2021. godine i papirnate zapise o seizmičkim aktivnostima šezdesetih i sedamdesetih godina. Podaci sugeriraju da je oko 2009. godine unutarnja jezgra usporila vrtnju na približno istu brzinu kao Zemljina površina. Od tada se kreće nešto sporije, smatraju ovi znanstvenici.
Većina seizmologa je pretpostavila da se unutarnja jezgra kreće postojanom brzinom koja se tek malo razlikuje od brzine Zemlje, objašnjava Paul Richards, seizmolog s Columbije. On kaže da su postojali dokazi o bržoj rotaciji prije 2009. godine i da nestaju u narednim godinama.
Ista se sinkronizacija dogodila ranih sedamdesetih godina, što sugerira da se vrtnja unutarnje jezgre poklapa s vrtnjom Zemljine površine svakih 35 godina.
Periodički ciklus od 60 do 70 godina
Time piše kako se, dok se rastaljeni metali kreću u unutarnjoj jezgri, stvaraju elektromagnetske sile koje utječu na kretanje unutarnje jezgre. Gravitacija plašta vuče u suprotnome smjeru, usporavajući rotaciju unutarnje jezgre. Puni ciklus procesa traje oko 70 godina, pišu autori nove studije.
Drugi znanstvenici imaju drugačija tumačenja. Vidale je bio koautor rada objavljenog u junu, u kojem se tvrdi da vrtnja unutarnje jezgre slijedi šestogodišnji ciklus, piše Inverse. Neki znanstvenici misle da se unutarnja jezgra ne kreće drugačije od površine, piše Post. Znanstvenici proučavaju unutarnju jezgru jer njezina svojstva mogu utjecati na to koliko se brzo Zemlja okreće, a time i na duljinu dana kao i na magnetsko polje planete, piše Science News.
Zapanjujući rezultati ove studije sugeriraju da se središte Zemlje zaustavlja pa mijenja smjer u periodičkom ciklusu od 60 do 70 godina, što je otkriće koje bi moglo riješiti dugogodišnje misterije o klimi i geološkim fenomenima koji se događaju u sličnom vremenskom okviru i koji utječu na život na našoj planeti, piše Vice, prenosi Telegram.
