U Indijskom okeanu postoji “gravitacijska rupa” — mjesto gdje je Zemljina gravitacijska sila slabija, njena masa manja od normalne, a razina mora pada za više od stotinu metara. Ova anomalija, koja je dugo zbunjivala geologe, konačno je objašnjena.
Istraživači s Indijskog instituta za nauku u Bengaluruu u Indiji otkrili su ono za što vjeruju da je prihvatljivo objašnjenje za nastanak gravitacijske rupe: oblaci magme koji dolaze iz dubine planeta, slični onima koji dovode do stvaranja vulkana, prenosi CNN.
Kako bi došli do ove hipoteze, upotrijebili su superračunala za simulaciju kako je to područje moglo nastati, još prije 140 miliona godina. Nalazi, detaljno opisani u studiji objavljenoj nedavno u časopisu Geophysical Research Letters, usredotočeni su na drevni okean koji više ne postoji.
Okean koji nestaje
Ljudi su navikli Zemlju smatrati savršenom kuglom, ali to je daleko od istine.
“Zemlja je u osnovi kvrgavi krompir”, rekla je koautorica studije Attreyee Ghosh, geofizičarka i vanredna profesorica u Centru za nauku o Zemlji Indijskog instituta za nauku.
“Dakle, tehnički to nije sfera, već ono što zovemo elipsoid, jer kako se planeta okreće, centar se izboči prema vani.”
Naša planeta nije homogena u svojoj gustoći i svojim svojstvima, neka područja su gušća od drugih i to utječe na Zemljinu površinu i njenu gravitaciju, objasnio je Ghosh.
“Ako izlijete vodu na površinu Zemlje, površina koju voda zauzima naziva se geoid – a to je kontrolirano razlikama u gustoći materijala unutar planete, jer oni privlače površinu na vrlo različite načine, ovisno o tome koliko je mase ispod”, rekala je naučnica.
“Gravitacijska rupa” u Indijskom okeanu, službeno nazvana donji dio geoida Indijskog okeana, najniža je tačka u tom geoidu i njegova najveća gravitacijska anomalija, koja stvara kružnu depresiju koja počinje tik uz južni vrh Indije i pokriva oko 3 miliona četvornih kilometara. Anomaliju je otkrio nizozemski geofizičar Felix Andries Vening Meinesz 1948. godine, tokom istraživanja gravitacije s broda, i od tada je ostala misterij.
“To je daleko najveći pad u geoidu i nije dobro objašnjeno”, rekla je Ghosh.
Kako bi pronašli potencijalni odgovor, Ghosh i kolege upotrijebili su računarske modele kako bi vratili sat 140 miliona godina unazad i kako bi videli veću, geološku sliku.
“Imamo neke informacije i određena uvjerenja o tome kako je Zemlja tada izgledala. Kontinenti i okeani bili su na vrlo različitim mjestima, a struktura gustoće također je bila vrlo različita”, objasnila je.
Od te početne tačke, tim je do danas proveo 19 simulacija, oponašajući kretanje tektonskih ploča i ponašanje magme, ili rastaljenog kamena, unutar plašta – debelog sloja Zemljine unutrašnjosti koji se nalazi između jezgre i kore. U ukupno šest scenarija formirana je geoidna niska slična onoj u Indijskom okeanu.
Faktor razlikovanja u svih šest modela bila je prisutnost oblaka magme oko baze geoida, za koje se vjeruje da su, zajedno s obližnjom strukturom plašta, odgovorni za formiranje “gravitacijske rupe”, objasnila je Ghosh.
“Indija je bila na sasvim drugom mjestu prije 140 miliona godina, a između Indijske ploče i Azije bio je okean. Indija se počela kretati prema sjeveru i dok je to činila, okean je nestao, a jaz s Azijom se zatvorio”, dodala je.
