Sve što ima početak ima i kraj. Ali Zemlja će trajati veoma dugo, a njen kraj će doći milijardama godina nakon što nestane bilo koga ko je ovde sada živ.
Prije nego što pričamo o budućnosti naše planete, pogledajmo njenu historiju i vrijeme kada se na njoj pojavio život. Istorija ljudskih bića je veoma, veoma kratka u poređenju sa onom na Zemlji.
4 milijarde godina
Naša planeta nastala je od ogromnog oblaka gasa i prašine u svemiru, koji se naziva maglina, prije oko 4,6 milijardi godina. Prvi kontinent se mogao formirati na njegovoj površini još prije 4,4 milijarde godina, piše iflscience.com.
Atmosfera rane Zemlje nije sadržavala kiseonik, pa bi bila toksična za ljudska bića da su tada bili prisutni. Bila je veoma različita od današnje Zemljine atmosfere, koja sadrži oko 21% kiseonika. Mnogi oblici života, uključujući ljude, trebaju kiseonik za život.
Odakle je došao taj kiseonik? Naučnici vjeruju da je kisik u atmosferi počeo rasti prije oko 2,4 milijarde godina u pomaku koji nazivaju Velikim oksidacijskim događajem.
Sićušni mikroorganizmi su već neko vrijeme postojali na površini Zemlje. Neki od njih razvili su sposobnost proizvodnje energije iz sunčeve svjetlosti, na način na koji biljke rade danas. Dok su to radili, ispuštali su kiseonik. Sagradio se u atmosferi i omogućio razvoj složenijih oblika života.
Cijanobakterije, poznate i kao plavo-zelene alge, bile su prvi organizmi koji su proizvodili kiseonik na Zemlji. Danas ih možete pronaći svuda – čak i u jezercu u Central parku New Yorka.
Ovo je dugo trajalo. Prve životinje, koje su možda bile morske spužve, vjerojatno su se pojavile prije oko 660 miliona godina. U zavisnosti od toga kako definišemo ljude, ljudi su se pojavili u Africi prije otprilike 200.000 godina do 2 miliona godina, i odatle su se raširili posvuda.
Ljudi su bili prisutni na Zemlji samo mali dio istorije naše planete.
Još milijarde pred nama
Sada, dok razmišljamo o budućnosti Zemlje, znamo da postoje dva bitna faktora koja su ljudima potrebna da žive ovdje.
Prvo, Sunce daje većinu energije koja je potrebna živim bićima na Zemlji za preživljavanje. Biljke koriste sunčevu svjetlost za rast i proizvodnju kisika. Životinje, uključujući ljude, oslanjaju se direktno ili indirektno na biljke za hranu i kisik.
Druga stvar koja Zemlju čini nastanjivom za život je da se površina naše planete stalno kreće i pomjera. Ovo površinsko okruženje koje se stalno mijenja stvara vremenske obrasce i kemijske promjene u okeanima i na kontinentima koje su omogućile razvoj života na Zemlji.
Kretanje ogromnih dijelova Zemljinog vanjskog sloja, koji se nazivaju ploče, pokreće toplina u unutrašnjosti Zemlje. Ovaj izvor će održavati Zemljinu unutrašnjost vrućom milijardama godina.
Dakle, šta će se promijeniti? Naučnici procjenjuju da će Sunce nastaviti sjati još 5 milijardi godina. Ali postepeno će postajati sve sjajnije i sve više zagrijavati Zemlju.
Ovo zagrijavanje je toliko sporo da ga ne bismo ni primijetili. Za otprilike milijardu godina, naša planeta će biti prevruća da bi okeani održavali na svojoj površini za održavanje života. To je zaista daleko: prosječan ljudski životni vijek je oko 73 godine, dakle milijarda je više od 13 miliona ljudskih života.
Dugo nakon toga – za oko 5 milijardi godina od sada – naše Sunce će se proširiti u još veću zvijezdu koju astronomi nazivaju “crvenim divom”, koja će na kraju progutati Zemlju. Baš kao što je naša planeta postojala više od 4 milijarde godina prije nego što su se ljudi pojavili, trajat će još 4 do 5 milijardi godina, dugo nakon što za ljude postane nenastanjiva.