Zašto Japanci izbjegavaju izražavanje ljubavi otvoreno?
Japanska kultura izražavanja ljubavi razlikuje se od većine zapadnih kultura. Prema nedavnom istraživanju, samo 45 posto japanskih muškaraca u dvadesetim i tridesetim godinama je ikada izreklo riječi “volim te”, što znači da više od polovine muškaraca u ovoj zemlji nikada nije izrazilo ljubav na taj način. Još zanimljiviji rezultat ovog istraživanja je da je 64 posto Japanki u dvadesetim i tridesetim godinama izjavilo da u komunikaciji sa svojim partnerima preferira riječ “suki” (sviđanje) umjesto “aishiteru” (voljenje). Tvrdile su da je “volim te” previše ozbiljno i da se ne treba olako koristiti ova riječ.
Prilog ovoj činjenici jeste i nedavni nacionalni skandal u Japanu kada je japanska kraljevska porodica izazvala polemiku oko izražavanja ljubavi. Naime, nakon vjenčanja bivše princeze Mako i njenog supruga Keija Komura, on je na konferenciji za novinare izjavio: “Volim princezu Mako”. Njegove otvorene riječi ljubavi šokirale su japanske građane. Iako su neki odobravali njegov iskreni stav, većina građana je smatrala da su njegovi komentari bizarni i jeftini. Na društvenim mrežama su se javili komentari da je to bilo prenaglašeno scenarističko i melodramatično.
Postoje tri razloga zašto je izražavanje ljubavi otvoreno nepopularno u japanskoj kulturi.
Prvo, Japanci preferiraju suptilno izražavanje. To ne znači da su previše stidljivi ili da nisu naviknuti na javno izražavanje ljubavi, već je to duboko ukorijenjeno u njihovoj kulturi izražavanja. Japanci cijene indirektne izraze ljubavi, a ta crta je posebno vidljiva u tradicionalnoj poeziji. Na primjer, kada muškarac kaže svojoj partnerki: “Molim te, kuhaj mi miso supu svakog dana”, to može značiti da je zapravo prosi. Isto tako, kada vam djevojka pošalje poruku: “Mjesec je prekrasan, zar ne?”, možete to shvatiti kao izjavu ljubavi. Izrazi koji su previše direktni smatraju se manje sofisticiranim u japanskoj kulturi.
Drugo, postoji uvjerenje da ako postoji dobra hemija između dvoje ljudi, riječi ljubav nisu potrebne. Japanci vjeruju da kroz gestove i postupke mogu izraziti ljubav bez potrebe za riječima. Ova pretpostavka je nesumnjivo rizična, ali mnogi Japanci vjeruju da, ako su zaista zaljubljeni, trebaju biti u stanju čitati misli svog partnera. Također, mediji u Japanu često potenciraju poruke da muškarci izraze ljubav kroz svoje gestove, što rezultira fokusom na činjenicu da je važnije pokazati ljubav kroz djela, a ne riječi. Kada neko eksplicitno izgovori “volim te”, automatski se smatra nepouzdanom osobom u japanskom društvu.
Treće, težina izraza ljubavi na japanskom jeziku. Rječnik ljubavi varira ovisno o dobi, spolu i kulturnom porijeklu, ali izraz “ai” (ljubav) općenito označava posvećenost i nesebičnost. Dok na zapadnim jezicima riječ “volim” može imati razne značenja, Japanci izbjegavaju direktno izražavanje ljubavi, pogotovo u ranim fazama veze. Termin “ai” je previše snažan i označava nešto duboko i posvećeno. Kao zamjena, Japanci često koriste riječ “suki” (sviđanje) koja ima slično značenje kao “volim te”, ali je manje opterećujuća.
Ukratko, japanska kultura izražavanja ljubavi preferira suptilne, indirektne izraze umjesto otvorenog izgovaranja riječi “volim te”. Japanci smatraju da je dovoljno izražavati ljubav kroz gestove i postupke, a riječi su manje važne. Izrazi ljubavi na japanskom jeziku imaju snažnije konotacije i označavaju duboku posvećenost. Zato je izraz “volim te” rijedak u japanskom društvu i često se preferira riječ “suki”.
