Sa zastavom sa ljiljanima putovao je širom svijeta i bodrio naše najbolje fudbalere, košarkaše, rukometaše, odbojkaše, boksere… Ovaj veliki zaljubljenik u sport i sam je nekada trenirao, a povreda ga je spriječila da ostvari dječački san o profesionalnom bavljenju sportom. Kako nije mogao sam to postati, strast prema sportu usmjerio je ka podršci našim najboljim ambasadorima u svijetu. Kako kaže, odavno je prestao brojati utakmice…
VEZANI TEKST – Navijači BiH ljuti zbog zabrane zastave s ljiljanima: Dušmani ne spavaju, krajnje je vrijeme…
– Bio sam na stotinama utakmica… Bodrio sam naše najbolje sportiste širom Evrope. Njemačka, Švicarska, Danska, Norveška samo su neke od brojnih zemalja u kojima sam sa ponosom isticao našu zastavu sa ljiljanima. Često sam zapostavljao svoje profesionalne i privatne obaveze, samo da bih bio uz naše Zmajeve. Susretali smo se i sa zabranama da unesemo ljiljane, ali uvijek sam pronašao način da se naša zastava vijori na tribinama i u dvoranama. Tako je bilo i na prvenstvu za košarkaše u Njemačkoj, ali su ljiljani opet bili na tribinama dvorane u Kelnu – kaže na početku razgovora Karabeg.
Iako je bio na stotinama utakmica, jednu će pamtiti do kraja života.
– Najdraža, ali ujedno i najtužnija utakmica mi je ona u Litvaniji. Tada smo slavili veliku pobjedu i plasirali se na SP u Brazilu, a onda smo nekoliko sati poslije saznali za tragičnu smrt Hasiba Mahmića, Vildana Pehlića i Almira Kasumovića. Bosna se u isto vrijeme radovala, ali i tugovala. Imam i veliku kolekciju dresova. Ona trenutno broji blizu 200 komada, a najdraži mi je od Senijada Ibričića. On je moj Sanjanin i veliki sportista i čovjek – nastavlja Karabeg.
Admir je sedam godina bio i predsjednik udruženja navijača “Ljuti Krajišnici”.
– Krajišnicima sve možeš dirati osim države. Krajina je poznata po fascinantnoj Uni, po unikatnom Ostrošcu, po lijepom Cazinu, Bihaću, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu.. Ponosni su Krajišnici i na svoj inat, upornost, dobrotu, patriotizam, gostoprimljivost i otvoreno srce prema svima. Ljuti smo samo kada nas neko dira. Dosta smo i strpljivi, ali kada se Krajišnici naljute, bježite nam sa puta – govori Sanjanin sa adresom u njemačkom Duisburgu koji svaki slobodan trenutak koristi za dolazak u rodni Sanski Most u kojem mu žive roditelji.
