U Maloj Sali Doma kulture Bosanska Krupa , u organizaciji Udruženja „Ujedinjene žene“ i JU „Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje“ Bosanska Krupa“ i u saradnjinji sa„Book star club“ te eminentnim recenzentima i promotorima, održana promocija knjige „Život s crnim psom“ autorice Sandre Pašić.
Tematizirajući ličnu traumu autorice, „Život s crnim psom“ Sandre Pašić čitaocima donosi priču o djetinjstvu uništenom nasiljem, seksualnom zlostavljanju i to onome najgore vrste u kojemu je počinilac član porodice, u ovom slučaju otac, priču o mladosti u paklu droge i, na koncu, priču o pokušaju prevazilaženja traume. Kako kaže Sedžida Beganović-Isaković, recenzent i urednik knjige, riječ je o životnoj priči, psihološkoj ispovijesti koja nikog ne ostavlja ravnodušnim:
„Emocije koje nam knjiga donosi su jedinstvene, donekle podijeljene između ljutnje, suosjećanja i podrške. Ova psihološka ispovijest je tužna, strašna i nevjerovatna životna priča u kojoj autorica čitaocima predočava istinitu priču o dešavanjima koje je prošla u životu. Priču koja je puna boli, maltretiranja do onog najgnusnijeg čina – incesta. Mnogi tu priču nikad ne bi ispričali, ali Sandra jeste u cilju da njena priča bude podstrek žrtvama bilo kojeg nasilja da ne šute, da progovore drugima da ne šute, da progovore – ne samo progovore, neka vrište.“
A da je govor o proživljenoj traumi prvi korak ka njenom prevladavanju, ističe i Zumreta Behrić, specijalista traumatske psihologije i promotor knjige „Život s crnim psom“.
„Ono što je najbitnije jeste da se progovori jer dok god se šuti i potiskuje, zbog srama, stida, osjećaja krivnje, straha da će se nešto desiti najbližima. Preživjele, seksualnog nasilja, ne želim uopće koristiti termin ‘žrtva’, i šute jer im se prijeti i razvija se osjećaj da su one, na neki način, i doprinijele, da su nešto krive. Nijedna preživjela nije kriva. Kriv je i treba delegirati odgovornost na onoga ko je to počinio“, kaže Zumreta Behrić, ističući da pri razmatranju na ovu temu, uvijek mislimo da se to ne dešava kod nas, da se to dešava uvijek negdje drugo nekom drugom, ali, kako naglašava, „ovakvi zločini ne poznaju granice, niti nacionalnost. Oni su prisutni i uništavaju djevojčice, žene i njihov tjelesni i psihički integritet.“
RadioBK
