NAŠA PRIČA: Ništa na Novom Zelandu ne može se mjeriti sa mojom Bosanskom Krupom i Krušničkim vrelom

10 min. čitanja

Zuhra Arnautovic-Wootton rođena Krupljanka, živi u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, ali kaže ništa na Novom Zelandu ne može se mjeriti sa njenom Bosanskom Krupom i Krušničkim vrelom koje se nalazi samo dva kilometra od njene rodne kuće.

Zuhra Arnautovic-Wootton rođena je Krupljanka, a na novi Zelnad je prvi put došla 1997. godine
Zuhra Arnautovic-Wootton rođena je Krupljanka, a na novi Zelnad je prvi put došla 1997. godine

– Živim u Palmerston North, na sjeveru Novog Zelanda od 2007. godine. Trenutno radim  kao administrator za kompaniju koja je u energetskom sektoru. Prvi put sam došla na Novi Zeland 1997., sa  svojim sada mužem koji je Novozelanđanin. Jedna od prvih stvari koje sam tad primijetila su bile ograde, kojih ima na hiljade kilometara širom NZ I naravno more ovaca. U Bosanskoj Krupi je ostala sva moja porodica i prijatelji.  Sad će skoro tri godine od kad sam zadnji put bila u Bosni. Nažalost korona je zatvorila granice, imala sam planiran dolazak prošle godine u maju. Inače dolazila sam u BiH svakih otprilike godinu i po dana – kaže nam Zuhra.

Dodaje da je ove godine u BiH trebala dovesti grupu prijatelja i poznanika Novozelanđana na dvije sedmice.

– Htjela sam da upoznaju moju porodicu i da im ja pokažem par meni dragih destinacija u BiH, ali nažalost pandemija je poremetila sve planove – navodi Zuhra.

Na molbu da uporedi Bosance I Novozelanđane kaže da su ovi drugi dosta zatvoreniji.

– Njihova privatnost im broj 1 . Mi Bosanci smo definitivno puno više otvoreniji, a  nase gostoprimstvo se ne može porediti sa onim na Novim Zelandu. Prijateljstva se jako teško stvaraju, što meni najviše nedostaje. Nažalost ovdje nema puno Bosanca, ja lično poznajem jednu porodicu iz Kozarca, al oni udaljeni nekih 7 sati voznje pa se ne posjećujemo. Ovdje sam upoznala par Makedonaca I Srbijanaca. Na sjevernom dijelu ostrva najviše ima Hrvata. Na podrucju  Aucklanda postoje ulice koje se zovu po hrvatskim prezimenom, čak na ulazu stoji tabala na kojoj piše “Dobro došli”. Prvi doseljenici hrvatskog porjekla su došli davne 1860. Jedna od poznatih novozelandskih pjevačica Lord je hrvatskog porijekla – objašnjava Zuhra.

Ističe da je Vlada Novog Zelanda definitivno poduzela oštre mjere u zaštiti od korona virusa.

– Svi koji se vraćaju na Novi Zeland moraju u izolaciju u hotele koje država obezbjeđuje. Ta izolacija je pod nadzorom vojske. Na svu sreću na Novom Zelandu nema umrlih od posljedica korone od prošle godine. Najavljena je vakcinaciju čitavog stanovništva. Prvi koji su već vakcinisani su osoblje koje  radi na graničnim prijelazima i njihove porodice. Sad su na redu zaposleni  uzdravstvu, a sav ostatak stanovništva planiraju da vakcinisu  do oktobra. Mi smo za sad u prvom stepenu restrikcija, tako da jos uvjek možemo ici na utakmice, koncerte i javna okuplljanja. Ja sam nedavno bila na koncertu  Crowded House koji je održan 25. Marta. u Palmerston Northu – kaže Zuhra.

Dodaje da je pandemija definitivo  imala utjecaja na ekonomiju u Novom Zelandu, al ne u tolikoj mjeri kao u svijetu.

– Novi Zeland je godišnje imao preko 20 miliona inostranih posjetioca, tako da sad  možete zamisliti koji je udar imala u turističkom sektoru. Kao sto svi znaju Novi Zeland da je poznat po  broju ovaca, sa ovom pandemijom su cijene vune toliko pale tako da većina farmera ima velike probleme u prodaji, isto tako i prodaja mesa i mliječnih proizvoda, izvoz je definitivno pao. Drugi veliki problem je kupovina kuća. Na ovom području gdje ja trenutno živim cijene su porasle za 37%, to stvara veliki problem prvim kupcima. I mala preduzeća su najvise pretrpjela posljedice zbog pandemije.  Mišljenja sam  da se čitava država reorganizuje da bi mogli reorganizovati postojeće industrije, i mozda vratiti većinu firmi koji su zbog troskova rada na Novom Zelandu, odlučili da ih izmjeste u Azijske zemlje. Palmerston North gdje trenutno živim je većinom industrijski i logistički centar. Vlada je obezbjedila 30 million dolara investicija za izgradnju velikog voznog logističkog centra koji će definitivno imati odličan utjecaj za podsticaj ekonomije u Manawatu, pokrajini u kojoj živim – objašnjava Zuhra.

Dodaje da redovno pratim situaciju u Bosni i iskreno se nada da će bh. institucije jednog dana početi da rade na boljitku svog našeg naroda.

– Meni je jako teško palo što nisam mogla glasati. Glasački listić je poslat iz Sarajeva 26. oktoba, a meni je posta stigao 12. decembra, tako da moj  glas se nije čuo. Naša izborna komisija definitivno treba da promieni način dostave glasačkih listića, elektronsko glasanje bi bilo najbolje rješenje – ističe Zuhra.

Dodaje da definitivno vidii turizam kao jednu od vodećih grana industrije u BiH.

– Žao mi je što ove godine neću uspjeti dovesti grupu sa Novog Zelanda u BiH, jer to bi bio najbolji način da se širi glas o ljepotama naše Bosne. Kad god imam priliku uvijek promovišem BiH. Moja kćerka i ja smo organizovale bh. štand za festival kultura koje se održava svake godine i koji privuče više od 20.000 posjetioca. Puno Novozelanđana zna za  Bosnu i Hercegovinu, ali nažalost zbog proteklog rata. Većina njih misli da je to bio građanski rat – objašnjava ona.

Dodaje da je jedna od stvarno lijepih kareteristika vezanih za Novozelanđane da su veoma inovativni.

–  Čuda su napravljena u malim garažama po Novom Zelandu. Sad imaju i raketni program! Kad se osvrnem na BiH, nažalost naši političari izglasali su da BiH nikad neće pokrenuti ovu vrstu programa što je definitivno pogrešno, jer naša BiH ima jako puno pametnih mladih ljudi koji mogu doprinijeti i u ovakvoj industriji. Stvarno mi je teško palo kad su počeli nabavljati pogrešene respiratore, pogotovo usred pandemije, a za vakacine da ne spominjem. Tako nešto nikad ne bi bilo dozvoljeno na Novom Zelandu, jer bi isti takvi odmah dobili otkaz i definitivno bi bili kažnjeni. Strašno je da se naša Vlada ne brine za vlastitu populaciju.  Iskreno se nadam da će na narednim našim izborima doći do promjena, jer je to što naša zemlja treba. Svi smo svjesni potencijala koju BiH ima. Ja definitvno sebe vidim u BiH, uvijek mi je želja da dovodem što veći broj Novozelanđana u BiH. Naše ministarstvo za turizam bi trebalo napravati sporazum sa turističkim agencijama na Novom Zelandu, kao sto je to uradila Hrvatska – ističe Zuhra.

Na pitanje o nedavnom zemljotresu koji je pogodio Novi Zelanda odgovara da je to u ovoj zemlji sasvim normalna pojava.

– Godišnje bude preko 30.000 zemljotresa. Ovaj zadnji zemljotres je bio poprilično jak, ali na svu sreću je bio na velikoj dubini. Određeni naselja su bila evakuisana zbog tsunamija, ali na svu sreću nije bio veliki. Ovdje uvjek upozoravaju da budemo u pripremi u slučaju velikog zemljotresa jer Novi Zeland leži u vatrenom obrucu gdje se spajaju/razdvajaju tektonske ploče. Interesantno je bilo da me je moja sestra nazvala da vidi da li smo dobro nakon zemljotresa. Vi u Bosni ste prije saznali nego mi sami. Mi smo prespavali zemljotres jer na svu sreću nasa kuca je napravljenja da može podnese zemljotres do 9 stepeni Rihterove skale – objašnjava Zuhra.

Na kraju kaže da svoju budućnost vidi u BiH ili barem u blizini svoje zemlje, jer je veoma nostalgična.

– Iako je Novi Zeland krasan i uređen, meni je ipak draža moja Bosna. Kad god imam priliku širim divne karekteristike naše zemlje i ljudi. Nažalost da naša vlast nije korumpirana sigurna sam da bi bilo više investicija uz Bosni iz dijaspore. Definitvno turizam je jedno od područja gdje BiH ima veliku budućnost. Planiram da se  vratim u Bosnu čim za to bude prilike – kaže nam na kraju Zuhra.

Podijeli ovaj članak