U organizaciji Udruženja „Ujedinjene žene“ i Općine Bosanska Krupa sinoć je, u Maloj sali Doma kulture u Bosanskoj Krupi, održana monodrama „Điđa iz Džordžije ili sevdah na američki način“, Muzičko-scensko djelo talentirane umjetnice Vernese Manov.
Na izuzetno zanimljiv, inovativan, humorističan, ali na trenutke i izuzetno ozbiljan i emotivan, način, monodrama „Điđa iz Džordžije ili sevdah na američki način“ tematizira život bosanskohercegovačke žene koja, kako to ističe Vernesa Manov, autorica monodrame, suočena s novim životom u Americi, kulturološki miljama daleko od kulturnog obrasca Bosne i Heregovine, uporno pokušava očuvati vlastiti identitet i kulturu, ono naše, ono tipično bosansko što u „Điđi iz Džordžije“ simbolično predstavlja sevdah i sevdalinka kao najveće blago naše kulturne baštine i sastavni dio bosanskohercegovačkog kulturnog identiteta.
„Predstavu sam napisala inspirisana životom naših bosanskohercegovačkih žena koje su nekih 30-ak godina lijepo živjele i onda se desio rat, desile su se migracije. Monodrama prati priču bosanskohercegovače žene koja odlazi u Ameriku i tamo se suočava sa svim prilikama i neprilikama tog novog načina života i novog poimanja svijeta, u zemlji. Unutar te priče ja sam stavila jednu ženu, jednu Điđu koja je u koferu svoga srca ponijela samo sevdah koji promoviše u Americi. Tu je, naravno i jedna ljubavna priča. Mi znamo da je sedvalinka pjesma o neostvarenim ljubavima. Điđi se stalno dešava ta neostvarena ljubav sa njenim Lutvom. Oboje su nekako ne samo ratom već i životom pogođeni. I jedna žena, bosanskohercegovačka, polazi na svoj put u Ameriku, stalno svjesna da u taj svoj novi život mora utkati ono što ona jeste od rođenja – i kulturološki, i biološki i na svaki drugi način“, rekla nam je Vernesa Manov.
„U svoj hektičnosti savremeng načina života i u vremenu u kojemu dominira elektronika, sevdah je taj koji otvara dušu“, naglašava ispred organizatora Jasna Hamzabegović, predsjednica Udruženja „Ujedinjene žene“ koje, nizom projekata nastoji ukazati na probleme današnjice i, objedinjujući umjetnost, obrazovanje i religiju, ponuditi moguća rješenja. Tematizirajući položaj bosanskohercegovačke žene, migracije i (de)konstrukciju ideniteta te nužnost očuvanja kulturne baštine, „Điđa iz Džordžije ili sevdah na američki način“ predstavljala je nezaobilaznu sekvencu u svemu tome.
RadioBK
