Centralna izborna komisija BiH je za učešće na posljednjim opštim izborima ovjerila čak 31 prijavu kandidata koji su se borili za fotelju u Palati Republike. Za predsjednika, odnosno potpredsjednika Republike Srpske borila su se poznata politička imena među kojima su Milorad Dodik, Jelena Trivić, Radislav Jovičić, Senad Bratić, Ivan Begić, ali i mnogi “anonimusi” koji su ovu trku iskoristili da se “namire” trgovinom biračkim odborima.
Autoritet Tužilaštva
Predsjednik Strateškog odbora Koalicije Pod lupom Vehid Šehić kaže kako postoje brojne indicije za nezakonite radnje kada su u pitanju birački odbori, te da se to ponavlja iz izbornog ciklusa u izborni ciklus.
– Pokušavamo doći do materijalnih dokaza, ali kad imate strah kod ljudi, onda nemate tu mogućnost da u mnogim slučajevima dokažete neke stvari. Krenula je ponovo, na specifičan način, promjena mjesta u biračkim odborima, i od najvećih političkih stranaka, čime se opet krši Izborni zakon BiH, jer su umjesto jednog, koliko maksimalno stoji u Izbornom zakonu, imali dva ili tri mjesta, rekao je Šehić.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH kaže kako je svima jasno da je 31 kandidat za predsjednika Srpske farsa, a pogotovo razna kandidovanja na nižim nivoima, gdje su brojni slučajevi partija i kandidata koji u određenim izbornim jedinicama ne osvajaju glasove, a na svakim izborima uredno iznova ovjeravaju liste i kandidature.
– Konačna odluka o tome leži na Tužilaštvu, ali zbog pritiska u javnosti ovi slučajevi ne bi smjeli ostati neispitani do svakog detalja, naročito jer je autoritet Tužilaštva BiH poljuljan brojnim aferama u posljednje vrijeme. Masovna trgovina biračkim odborima je javna tajna, napominje Ožegović.
Među kandidatima za predsjednika Republike Srpske bio je i Ivan Begić. On kaže da kako vrlo dobro zna koliko je teško prikupiti neophodni “minimum” za kandidaturu za predsjednika Srpske – tri hiljade potpisa i devet hiljada maraka.
– Ne znam ko danas ima blanko tri hiljade glasova bez stranačke infrastrukture i ne znam ko ima devet hiljada maraka u džepu za taksu prilikom ovjeravanja nezavisne kandidature. To su ljudi koji nemaju ni onoliko glasova koliko su potpisa trebali da skupe da bi izašli na izbore, kaže Begić.
Među njima su, dodaje on, i oni koji su jedva uknjižili dvije stotine glasova na izborima. Njihova kandidatura podrazumijeva, kaže Begić za Oslobođenje, trgovinu biračkim odborima. Opozicija je, dodaje on, podnijela krivične prijave protiv nekolicine nezavisnih kandidata i fantomskih stranaka.
– Svi su svjesni šta se radi. CIK mora da pronađe način kako da ovo zaustavi. Oni koji žele da se kandiduju za predsjednika Srpske trebali bi da skupe pet hiljada potpisa i da plate 50.000 maraka. Mora se mijenjati i Zakon o političkim organizacijama, jer je potrebno nekoliko stotina maraka i nekoliko stotina potpisa da se registruje politička organizacija. Zato imamo 700 političkih organizacija u BiH, ističe Begić.
Motiv nije pobjeda
Politički analitičar Vojislav Savić cijeni da je većini kandidata za pozicije u Palati Republike koji nisu poznati široj javnosti motiv za kandidaturu drugačije prirode, jer su svjesni da nemaju šanse za pobjedu.
– Međutim, tom kandidaturom i osvojenim brojem glasova oni licitiraju i trguju za druge privilegije u političkom spektru, odnosno pregovaraju sa partijama oko postizborne kombinatorike i kroz kandidature opstaju kao relativno relevantni faktori u političkom životu, napominje Savić.
Dodaje da ne bi trebalo zanemariti činjenicu da se potpredsjednici RS-a takođe biraju na istoj listi što, kako kaže, dodatno usložnjava listu i zbunjuje birače.
– Zbog toga i broj kandidata djeluje nerealno velik, ali treba uzeti u obzir da se faktički biraju tri funkcionera, iako su dva od tri u suštini kozmetičke prirode, zaključuje Savić.
