Stihovi nestalog Srebreničana Nine Ćatića pogađaju u srce: Dušman gazi i pali, licemjeri kao da slaviše

3 min. čitanja

Sniper Alley, stranica na društvenim mrežama koja se bavi dokumentovanjem fotografija i snimaka iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, danas je objavila stihove pjesme koju je napisao srebrenički novinar Nihad Nino Ćatić.

Ćatić je, podsjećamo, bio novinar koji se tokom čitave agresije na našu zemlju radioamaterskom vezom javljao iz Srebrenice, te je tako sa lica mjesta u ostatak države i svijet prenosio tešku situaciju i sve nedaće sa kojima su se susretali ljudi u Srebrenici.

Njegovo posljednje javljanje ušlo je u historiju, s obzirom da je Ćatić 10. jula 1995. godine u večernjim satima državi, Evropi i svijetu najavio golgotu kroz koju će u narednim danima i sedmicama prolaziti Srebreničani.

On je, dvije godine ranije, u stihovima pjesme koju je napisao opisao svu bol sa kojima su se nosili ljudi u tom gradiću tokom godina agresije.

– Turobni drumovi nas gone

Izgnane, zaboravljene i odbačene.

Sile zla nas okružiše

I posljednja oaza odumire.

Opasne predjele prekoračismo

Otpadnici novog svijeta.

Dušman gazi i pali

Licemjeri kao da slaviše.

I nema kisika sem baruta.

Nema drveta sem olova.

I nema zemlje sem humova.

Izgnanici, otpadnici i zaboravljeni!

I on plahko diže ruke…

Izgnan od dušmana.

Progonjen zbog islama.

Zaboravljen od razuma.

Ko zasluži ovu patnju?

Da li on ima oči…

Zaboravljeni, izgnani i mrtvi.

Okaljan zaraznim bolestima.

Osakaćen nametnutom mržnjom.

I gladan i žedan i beskućnik.

Ovi dušmani nemaju premca;

Sporazumješe se sa đavolom.

Da li on ima oči,

Da nas spase, da nam priskoče.

Nismo bili dio Zapada;

Nit zatvoreni iza zavjesa.

Zar je krivica ovih patnika

Da mirno gledate naše humke?

Bosi trčimo po snježnim gorama.

Glad steže više od čelika.

Prognanici novih vremena;

Zaboravljeni od bogatuna.

Tešku kletvu neko nam uruči;

Živih ima još, da joj svjedoči.

Pregaženi drumovi i ogoljena brda;

Sad je stjecište prevarene sirotinje.

Gomile sklupčane po blatnjavim cestama.

Plač djeteta guši odjek granata.

Ognjišta siromašna, glave izbezumljene.

Ponovo progonjen;

Opet izgnan i sad zaboravljen.

Krvavo bit će – poručuju silnici

Pa zar ima nešto još gore?, stihovi su Nine Ćatića.

Nino Ćatić je 11. jula 1995. godine sa svojim drugovima krenuo put šume kako bi prešao na slobodnu teritoriju na širem području Tuzle.

Na slobodnu teritoriju Nino, nažalost, nikada nije došao, a njegove kosti nisu pronađene ni do dan danas.

Podijeli ovaj članak