Proteklih dana društvene mreže preplavio je snimak iz prošlosti, nastao 1983. godine u emisiji legendarnog televizijskog voditelja Milovana Ilića Minimaksa, nazvanoj “Tebi kažem”, u kojoj zlatokosi mališan Voja iz Kuršumlije uz iskrene dječije suze recituje potresne stihove pjesme “Ujedinjena djeca svijeta”.
Jedan od onih koje je ovaj snimak duboko ganuo je i Zeničanin Ivan Petrović, na čijoj je fb stranici nakon podjele zabilježio preko pola miliona pregleda i blizu 40 000 reakcija – lajkova.
“Veličina čovjeka mjeri se stidom pred dobrotom i čistom dušom ovog “malog” junaka. Ispraćajući svaku njegovu suzicu stiskanjem svoga srca, sjetih se jedne mudre misli koja kaže da djeca nisu stvari koje trebamo oblikovati, nego veliki ljudi koje smo dužni otkriti. Kada bi odrasli radili sve samo s ciljem da usreće djecu, zlo ne bi postojalo ni kao riječ,” napisao je Ivan, a ispod njegove objave nizali su se komentari svih naroda s područja bivše Jugoslavije, koji su s jednakim emocijama ispratili ovu recitaciju stihova istinski doživljenu od nekadašnjeg petogodišnjeg dječaka, a danas porodičnog čovjeka i oca troje djece.
Ivan i njegov brat blizanac Andrija u rodnoj Zenici poznati su ugostitelji i humanisti, koji su već deceniju angažirani na društveno korisnim aktivnostima posvećenim djeci i njihovim radostima, a naročito djeci s posebnim potrebama.
– Moj brat Andrija i ja zajedno smo rođeni u godini u kojoj je je nastao ovaj dragocjeni snimak. Iz našeg djetinjstva pamtimo društvo, koje je više brinulo o djeci i njihovoj dobrobiti. Kroz naše projekte i djelovanja svim srcem pokušavamo usmjeriti fokus zajednice u kojoj živimo na položaj naše djece i stvarne potrebe njihovih duša, animirajući je da našu djecu stavi u središte svih svojih odluka i sve svoje ciljeve usmjeri ka njihovoj zaštiti i sreći. To je jedini način da se na ovim prostorima sačuva mir i postigne trajno blagostanje, jer djeca su jedini ispravan putokaz čovječanstvu kakav bi svijet trebao da bude. Neopisivo sam ispunjen činjenicom da je toliko naših ljudi, svih naših nacija i religija, jednako kao i ja reagiralo na suze i izgovorene stihove malog Voje i da je svih tih pola miliona ljudi u Voji vidjelo samo jedno nevino dijete, ne pomišljajući na njegovu vjeroispovijest ili naciju. Vojo nije birao svoje ime, kojem će se Bogu moliti niti koje će slave slaviti. To su mu odredili drugi. Vojo je kao i svako dijete i svi mi, došao na svijet sa svojom čistom, dobrom dušom. I ta dobrota je svetinja koju moramo sačuvati, kazao nam je Ivan Petrović.
A mi bismo zaključili da društvene mreže itekako mogu biti korisne za promociju pozitivnih poruka i djelovanja. I da je samo do nas kako ćemo njima upravljati. Zato upravljajmo dobrotom. U svemu.
