Mobing, neplaćeni sati, bez slobodnih dana… – Radnička prava na ulici nema ko da traži

6 min. čitanja

Radnička prava u Bosni i Hercegovini na udaru su svakodnevno – od mobinga, neplaćenih prekovremenih sati, ukidanja slobodnih dana, oduzimanja prava na godišnje odmore, pa do brutalnog nasilja poput onog u Jablanici, kada je vlasnik hotela pretukao radnicu, jer je željela dati otkaz i tražila isplatu zarađene plaće za mjesec prije. Primjera je bezbroj, ali i sindikata. No, naša sindikalna scena je, pa doslovno rečeno, razjedinjena. U takvoj situaciji, pitanje je da li možemo očekivati masovne proteste na ulicama gradova širom BiH. Mogu li i žele li sindikalne organizacije preći i zanemariti nesuglasice i povesti sve radnike i radnice u našoj zemlji na ulice kako bi promijenili trenutno stanje?

Radnik/ca ispašta

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, poručuje da je donošenjem novog zakona o radu prethodna Vlada definitivno potpuno ugasila sva prava radnika u Federaciji BiH i potpuno ih isporučila na milost i nemilost poslodavcima.

– Nakon takvog zakonskog rješenja uslijedio je egzodus građana iz BiH, a takvo rješenje je doprinijelo da imamo ovakve pojave sa kojima se suočavaju radnici, posljednji primjer je ovaj kolegice iz Jablanice. Očekujemo i da će nakon njenog izlaska u javnost, većina njenih kolega koji trpe slične ili iste stvari, steći hrabrosti i izaći i prozvati neodgovorne poslodavce, objašnjava Šatorović i dodaje da je prošla Vlada stvorila ambijent da je poslodavac uvijek u pravu.

Podsjeća da je radnik/ca taj/ta koji/a zarađuje za ekstra dobit poslodavaca, koji/a zarađuje za doprinose koji se uplaćuju prema državi i plate, a u konačnici radnik/ca dobije najmanje od svih u toj raspodjeli kolača. Na pitanje da li će sindikati izaći masovno na ulice, Šatorović odgovara da “između borbe gdje smo imali sa druge strane udružene i vlast i poslodavce s ciljem zaštite krupnog kapitala i odlaska u zemlje Zapadne Evrope, gdje vas plaćaju pet do sedam puta više, gdje vas tretiraju kao ljudsko biće, ljudi biraju ovu drugu varijantu”.

Ističe da priča o razjedinjenosti Sindikata postoji jer postoje sindikati koji zastupaju prava radnika, ali i oni koji su vrlo jasno i precizno politički organizirani, zastupaju isključivo interese poslodavaca i određenih političkih partija.

– Ti sindikati nisu inicirali niti organizirali ijedan protest u protekle tri godine, a svega su dva puta raspravljali o radničkim pitanjima, naglašava Šatorović.

Kaže da je Savez prepoznat kao jedina sindikalna organizacija koja je u proteklom periodu i u vrijeme pandemije organizirala proteste. Imaju namjeru organizirati i nove.

– To ćemo raditi protiv onih bahatih poslodavaca za koje se dokaže da vrše torturu, nasilje i svaki drugi mobing prema radnicima i tražit ćemo vrlo jasnu reakciju nadležnih vlasti i resornog ministarstva rada, ali i svih drugih da nas podupru u tom cijelom procesu, kaže Šatorović i dodaje da su na protestima u Jablanici bili predstavnici Saveza.

Medijski su, tvrdi, među prvima osudili taj napad i tražili promjenu Krivičnog zakona kako bi se pooštrile mjere za takva krivična djela. Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti u BiH, ističe da ono što je definitivno jedan od razloga zbog kojeg je položaj radnika/ca tako loš, jeste razjedinjenost među sindikatima.

– Bez obzira na to koliko bježali, svako od nas nosi ogromnu odgovornost. Kad je riječ o odnosima unutar sindikalnog pokreta, mislim da tu nismo uopće napravili neki korak naprijed. Naprotiv, ono što nekako vidim svakodnevno jeste da smo sve dalji od nekog zajedničkog angažmana. Kad je u pitanju Sindikat trgovine, mogu reći da mi puno bolje sarađujemo sa brojnim nevladinim organizacijama, nego sa kolegama iz sindikalnog pokreta. Nažalost, to je zasad tako, kaže Beširovićeva.

Ističe da u slučaju napadnute radnice nisu šutjeli i odmah su se oglasili i na društvenim mrežama.

– Pozvali smo članstvo da se pridruži protestima, nismo ostali nijemi. Nažalost, ne mogu komentarisati reakcije drugih sindikata. Po meni je sve ono što se dešava bilo kojem radniku, bez obzira u kojem sektoru radi, da li je član sindikata, sindikalno pitanje i odgovornost sindikata. Ali, mi jedino možemo uraditi ono što mi mislimo da je uredu, ali ne mogu utjecati na druge. Mislim da nije bilo uredu što je to prošlo bez ikakvog oglašavanja svih sindikata, poručuje Beširovićeva.

Elvedina Dina Alić iz Udruženja žena NERA Konjic, organizatora protesta povodom napada vlasnika hotela na radnicu, razočarana je reakcijom sindikata.

Bez empatije

– Na slučaj brutalnog premlaćivanja uposlenice od vlasnika i poslodavca hotela Jablanica, sindikati nisu pokazali skoro pa nikakvu empatiju, solidarnost, zabrinutost ili ukazivanje na kršenje radničkih i ljudskih prava. Po mom saznanju, jedino je Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH pozvao na izlazak na proteste, ukazujući na nasilje na radnom mjestu. Poziv je upućen sa zvanične Facebook stranice. Izostale su reakcije, saopštenja za javnost i dolazak na proteste, upozorava Alićeva.

Smatra da, bez obzira na to što djevojka nad kojom je počinjeno nasilje na radnom mjestu, nije bilo prijavljena, pa shodno tome nije mogla ni biti članica sindikata, na ovakvo brutalno kršenje radničkih prava prve trebaju reagovati sindikalne organizacije.

Podijeli ovaj članak