Milorad Dodik je prošle sedmice organizirao još jedno „dešavanje naroda“, a ovog puta povod mu je bila UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici, koja u narednim danima treba biti usvojena u Generalnoj skupštini UN-a.
Banjalučko treštanje
Uz treštanje nacionalističkih pjesama, Dodiku i partnerima pozornica je poslužila kao tribina za ispoljavanje najcrnjeg šovinizma i mržnje. Tradicionalno se negirao genocid u Srebrenici, poručivalo se kako se ne želi u „pe*ersku Evropu“, omalovažavale su se i umanjivale bošnjačke žrtve, Bošnjaci kolektivno optuživali za fašizam…
Sve to je, u jeku agresije na Ukrajinu, bilo praćeno ruskim zastavama, Putinovim slikama, ali i fotografijama ratnog zločinca osuđenog za genocid Ratka Mladića.
Naravno, ovakve manifestacije i prijeteće poruke koje se s njih šalju treba shvatati kao potez očajnika. Rezolucija će biti usvojena, rukovodstvo RS nalazi se na američkoj crnoj listi, račune u bankama morali su zatvoriti te će novac sada morati primati „na ruke“ (za šta je i poseban zakon usvojen), uvezane firme izolirane su od ostatka svijeta, prosječni građanin ovog entiteta dva puta je zaduženiji od onog u Federaciji, fiskalna situacija krajnje je teška i opterećena dugovima koje valja vraćati po visokim kamatama, a do zapadnih sredstava se sve teže dolazi.
Iako će i dalje vrijeđati i prijetiti otcjepljenjima, činjenica je da Dodik redovno dolazi na svoja ročišta u Sarajevo, a da njegova „vraćanja nadležnosti“ nikada nisu i neće stupiti na snagu.
Drugim riječima, poprilično je satjeran u ćošak. S druge strane, Federacija BiH je trenutno stabilna.
No, sve do prije godinu situacija je bila potpuno obratna. FBiH bila je punih pet godina u blokadi, s Vladom i predsjednikom u tehničkom mandatu, užarenom retorikom te prijetnjama da će stvari postati još i gore ako se ne promijeni Izborni zakon.
Smirivanje tenzije
Iako pitanje Izbornog zakona glede izbora članova Predsjedništva još nije u potpunosti riješeno, činjenica je da se pametnim Šmitovim intervencijama o ograničenim izmjenama Izbornog zakona te sprečavanjem Refika Lende da zloupotrebom funkcije blokira cijeli entitet otvorio prostor da Federacija profunkcionira, smiri se tenzija između Bošnjaka i Hrvata, te se oni skupa okrenu zajedničkom evropskom cilju.
Naime, upravo je ovo stabiliziranje situacije u Federaciji omogućilo međunarodnoj zajednici da konačno oštricu okrene prema RS i izvrši snažniji pritisak na Dodika. Uz FBiH, u kojoj bi i dalje vladao haos kojim bi se međunarodni akteri morali baviti, Dodik bi imao puno slobodnije ruke za svoje destruktivno djelovanje, ali i argument da je upravo zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata ultimativni dokaz kako BiH ne može funkcionirati.
Taj dokaz upravo su mu htjeli pružiti oni koji su zarad opstanka na vlasti i sitnih interesa bili spremni blokirati FBiH i izazvati haos.
Za koga rade
Upravo posljednji događaji potvrđuju zašto je smirivanje tenzija između Bošnjaka i Hrvata bila apsolutna nužnost i zašto je to bila jedna od najvažnijih i najpametnijih procjena zapadnih sila. A onda se sjetite i svih tih silnih “analitiĆara” i “aktivista” koji su rukama i nogama grebali protiv toga i nastojali dizati tenzije, pa postavite sebi pitanje kome to najviše odgovara? Eh, odgovor na to pitanje dat će vam i odgovor na to za koga te “patriJote” ustvari sve vrijeme rade.
