Svako ko je želio da sazna nešto više o Armanu Soldinu trebalo je samo da pogleda njegove nedavne snimke za AFP iz opkoljenog ukrajinskog grada Bahmuta.
Vezani tekst:
– Tužne vijesti: U blizini Bahmuta ubijen novinar rođen u Sarajevu
S obzirom da su ruske snage postepeno jačale svoj pritisak sa sjevera, juga i istoka, Bahmut – simbol rata koji je pokrenuo Kremlj i otpora Ukrajine — izgledalo je predodređeno da padne.
Uprkos opasnostima, Arman je bio primoran da svjedoči tome, izlažući se riziku i unakrsnoj vatri kako bi osigurao slike žestoke vojne bitke i razaranja svuda okolo. Ali znao je i da prepričava živote običnih ljudi zahvaćenih sukobom, onih koji su očajnički pokušavali da prežive usred haosa. Bilo je tu priča o stanovnicima Bahmuta koji su prelazili ledenu rijeku kako bi nabavili hranu, vodu i drva: u Chasiv Yar-u, gdje je ubijen, zatekao je ženu kako čuva svoj vrt.
Vrativši se u Kijev, pronašao je dirljiv trenutak između regrutovanog oca i njegovog malog sina koji je pobjegao u inostranstvo, dok se povezuju oko strateške igre na mreži, prenosi federalna.ba.
Ranije ovog mjeseca, čak je spasio ozlijeđenog ježa iz rova i izliječio ga zdravlju. Nazvao ga je Lucky.
Armanovi izvanredni snimci dospjeli su na naslovnice širom svijeta. Ali činilo se kao da je smatrao kako još nije završio. Čak i nakon napornog dana na terenu, moglo ga se naći kako neumorno postavlja svoje slike na društvene mreže.
Tamo je pokušao da što većem broju ljudi objasni šta je vidio u, kako je svojevremeno opisao, “ratu starog stila, u srcu Evrope”.
S obzirom na njegovu prošlost, to nije bilo iznenađujuće.
Bosansko naslijeđe
Arman Soldin je rođen u Sarajevu i bio je jedan od prvih Bosanaca evakuiranih u Francusku početkom 1992. godine. Imao je samo 12 mjeseci.
“Priče o izbjeglicama me dotiču”, rekao je on za AFP u intervjuu na blogu krajem prošle godine, koji je obavljen uz svjetlost svijeća tokom nestanka struje u Kijevu.
“Dolazim iz Bosne, Sarajeva. Ja razumijem patriotizam, ali ne znam mnogo o ultranacionalizmu”, rekao je.
Tečno je govorio francuski, engleski i italijanski, ali mu je bosansko naslijeđe bilo to koje mu je pomoglo na terenu u Ukrajini.
“Snalazim se i sa malo bosanskog”, skromno se nasmiješio. “To je još jedan slavenski jezik pa se pomalo razumijemo.
“Mnoge žene se zovu Oksana, kao moja majka.”
Arman, nadareni mladi fudbaler koji je igrao na Stade Rennais u Bretanji u Francuskoj, ali je nakon povrede napustio nadu u profesionalnu karijeru, pridružio se AFP-u kao pripravnik u Rimu 2015. godine.
Ostavio je tako dobar utisak da je skoro odmah primljen.
Njegov prvi zadatak kao video novinara zateklo ga je u Londonu tog oktobra, baš na vrijeme da pokrije godine drame o Brexitu. Tokom izbijanja Covid-19 2020. godine, vratio se u Rim, ali je putovao okolo, tražeći priče čak i kada je sve bilo zatvoreno.
„Uvijek bi nešto našao“, rekao je jedan kolega.
Kada je u februaru 2022. izbio rat u Ukrajini, Arman se dobrovoljno prijavio za jednog od prvih specijalnih dopisnika agencije.
Istinski poziv
Činilo se da je Ukrajina Armanov poziv, a tu je našao i svoj istinski poziv novinara.
“Godinu dana je otkako sam prvi put došao u Ukrajinu i moj se život zauvijek promijenio”, napisao je u februaru.
“Veoma sam ponosan i dirnut na sav rad, trud i suze koje smo moje kolege i ja uložili u ovo. I još nismo gotovi”, dodao je.
Svako ko je upoznao Armana bio je zadivljen njegovim zaraznim entuzijazmom, bezgraničnom energijom i hrabrošću. “Armanov briljantan rad obuhvatio je sve što nas je učinilo tako ponosnim na AFP-ovo novinarstvo u Ukrajini”, rekao je direktor globalnih vijesti AFP-a Phil Chetwynd.
“Bio je hrabar, kreativan i uporan. Bio je prije svega odličan novinar koji je bio potpuno predan priči”, rekao je. “Bio je pravi reporter sa terena, uvijek spreman da ide, čak i na najteža mjesta”, dodala je direktorica AFP-a za Evropu Christine Buhagiar. “Tokom svog boravka u Ukrajini donosio je izvanredne slike koje su hvalili naši najveći klijenti… Bio je potpuno predan svom zanatu”, dodala je ona.
Veći dio Armanovih snimaka snimljen je iPhoneom, ali brzina i mobilnost nisu bili jedini razlozi za to. Arman je takođe shvatio kakav efekat može imati “velika kamera”.
„Obilazim ljude samo sa svojim mobilnim“, rekao je. “Za njih je to manje strašno.”
Arman je, također, ostao željan da uči od iskusnijih kolega, ali da ste ga poznavali nikada ne biste povjerovali da je “novi dečko”, kako je on sam jednom rekao. 21. marta bio je sa timom AFP-a u Kramatorsku, na istoku Ukrajine, proslavljajući svoj 32. rođendan.
“Otvorena je pristojna boca za tu priliku, a kolega je izvadio gitaru”, rekao je njegov kolega Antoine Lambroschini.
“Arman se tada oduševljeno ali skromno osmjehnuo“.
