Perspektiva bosanskohercegovačkih oranica i radinost poljoprivrednika, koliko god nedovoljno iskorištena, istinska je vrijednost naše zemlje, daleko ispred gotovo mitske dobronamjernosti i gostoljubivosti. Relativno čisto, a kvalitetno zemljište, u kombinaciji sa perspektivom i radinošću pravi je recept za uspjeh, o čemu svjedoči i Opšta poljoprivredna zadruga Agrofood iz Konjević-Polja, pionir u organskoj proizvodnji hrane u BiH. Danas, trinaest godina od osnivanja, ova zadruga ne može proizvesti onoliko koliko se od nje traži, a sve što proizvede – prodaje u svojoj Bosni i Hercegovini.
Nije novac problem
Proizvode više od dvadeset vrsta povrća. Direktor zadruge Senad Omerović nam je nabrojao sve što je ikada iko poželio pripremiti u svom domu, a što se uzgaja u ovoj zadruzi – tri vrste paradajza, pet vrsta paprika, dvije vrste krastavaca, dvije vrste tikvica i tri vrste tikvi, karfiol, brokula, kupus, buranija, špinat, tri vrste salate, rotkvice, rotkve, repe, mladi luk, patlidžan, dvije vrste krompira i ponosni kukuruz osmak pod nazivom bosanac.
– Mi smo krenuli kao poljoprivredno gazdinstvo 2009. godine i stigli do ovoga danas, zahvaljujući danonoćnom pisanju projekata i praćenju javnih poziva. Od našeg posla i privređivanja nije sigurno da bismo mogli doći ovdje, nego sve imamo zahvaliti projektima i našoj upornosti, kazao nam je Omerović.
Projekti koji su pomogli zadruzi da se razvije su brojni, ali dominiraju oni koje u Bosni i Hercegovini implementiraju UNDP i USAID sa Sweden Farma projektima. Prije četiri godine su kroz Farma II projekat proširili kapacitete zadruge za proizvodnju presadnica povrća. Nedavno su dobili i sredstva kroz projekat EU4AGRI Podrška Evropske unije za konkurentnost poljoprivrede i ruralni razvoj u Bosni i Hercegovini. To je četverogodišnja inicijativa (2020-2024), sa ciljem modernizacije poljoprivredno-prehrambenog sektora, otvaranja novih i zadržavanja dostignutog broja radnih mjesta, te podrške oporavku od krize prouzrokovane pandemijom Covid-19 u BiH. Projekat EU4AGRI primarno je finansiran sredstvima Evropske unije (EU) u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) ukupne vrijednosti 20 miliona eura, uz zajedničko sufinansiranje Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) i Češke razvojne agencije (CzDA).
Prijavili su se i na projekat EU4Business Recovery, čiji je cilj implementacija mjera podrške investicijama u svrhu unapređenja poslovanja putem digitalne transformacije poslovnih subjekata u sektoru poljoprivrede.
– Imamo mogućnost preko UNDP-a da implementiramo različite projekte i već smo prošli na jednom, a za drugi čekamo rezultate konkursa. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, sad nemamo problema sa pripremom projekata, ali bi bilo daleko lakše da je i BiH dio EU, vjerovatno bi bilo i više mogućnosti i više sredstava. Međutim, nama sad finansije i investiranje nisu najveći problem, koliko god to u BiH izgledalo nevjerovatno, ističe Omerović.
Ono s čim imaju najviše problema, a s čim se suočavaju brojne druge proizvodne i uslužne oblasti u BiH, jeste nedostatak radne snage. Kako nam govori Omerović, nije više problem ni prodati proizvod, makar bio i skuplji od ostalih, neorganskih proizvoda, nego je problem pronaći nekoga ko će pomoći u proizvodnji.
– Projekti se mogu pisati, uvijek ima javnih poziva. Mogućnosti ima da se razvijaš, da praviš nove objekte, ali ni to više nema svrhu kad nemamo ljudske snage. Mi smo jako zabrinuti i kontinuirano tražimo ljude. Sad imamo neke ponude koje razmatramo. Jedna firma u Zvorniku ima radnu snagu iz Bangladeša koja u toku sezone radi u građevinarstvu, pa su nam sugerisali da se povežemo i da vidimo koje su zakonske mogućnosti da angažujemo pet porodica da rade i za nas. To nam daje nadu. U lokalno stanovništvo se ne uzdamo više. Ljudi maštaju o velikoj zaradi, ali to u poljoprivredi nije lako. Da bi platio nekoga kvalitetno, on mora imati odgovarajuće vještine. Ne može se više doći sa osam razreda škole i samo biti prisutan na farmi. Daleko se odmaklo, zahtijevaju se nove vještine i znanja. Ne može se više samo kopati, a naši ljudi to ne prihvataju, dodaje Omerović.
U ovom trenutku sve što Agrofood proizvede, otkupi domaća firma FAN Commerce iz Visokog, koja je specijalizirana za plasman i preradu organske hrane. Hrana uglavnom završi direktno u prodavnicama većih bh. gradova, ali i u velikim trgovačkim lancima poput Binga.
Planska ulaganja
Zadruge poput Agrofooda ključ su za prevazilaženje izazova koji su postavljeni pred BiH u posljednje dvije godine. Međutim, bez ozbiljnog i planskog ulaganja u poljoprivredu, teško da će domaća poljoprivredna proizvodnja moći zadovoljiti potrebe našeg tržišta.
– Okretanje domaćoj proizvodnji je nešto što rade sve razvijenije zemlje svijeta, ali to je nešto što se mora raditi strateški, sistemski, organizovano i planski. To znači unaprijediti poljoprivrednu tehnologiju, okrupniti poljoprivrednike u BiH, te što bolje vezati prerađivačku industriju za poljoprivrednu. Ako se neki od ova tri uslova ne ispuni i ostanemo na sistemu poticaja, koji kasne, koji su minimalni, sumnjam da možemo praviti preokrete u kratkom roku i vjerovatno ćemo biti ovisni o poljoprivrednom uvozu, prije svega iz susjedne Srbije i nekih drugih zemalja, smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Trenutno, bh. poljoprivreda nema kapacitete da zadovolji potrebe domaćeg tržišta za mesom, mesnim prerađevinama, mlijekom, uljem, brašnom i slično, te ne postoje ni mehanizmi zaštite proizvoda.
– Mehanizmi zaštite su ograničeni zbog sporazuma sa EU i CEFTA, tako da je bilo šta drugo populizam: slično je urađeno sa peletom, a samo su uspjeli narušiti međunarodne odnose i obaveze koje su naši proizvođači imali, što ih je učinilo manje konkurentnim na međunarodnom, a oslabilo ih je i na domaćem tržištu. Najbolja je zaštita da omogućimo bolje uslove privređivanja poljoprivrednicima, poručio je Čavalić.
