(Agencija) – Referendumu, održan 29. februara i 01. marta 1992. godine jeste pravna i historijska činjenica, donio je nezavisnost BiH, proveden je u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom, uveo je BiH u društvo nezavisnih i suverenih članica Ujedinjenih nacija, pravno je priznat i pravno proveden od pravno relevantnih domaćih i međunarodnih faktora, poručio je doc.dr. Sedad Dedić, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici na temu Kruga 99 – Kontinuitet udruženih iredentističkih poduhvata od Referenduma ‘92 do danas.
“Ostalo su pravni i historijski detalji koji opisuju određene dijelove ambijenta i okolnosti u kojima je došlo do inicijative i do realizacije procesa obnavljanja nezavisnosti BiH kao države sa hiljadugodišnjom državnopravnom historijom. I naravno ti detalji nam osvjetljavaju i današnja kretanja i ciljeve.
Po preporuci Badinterove komisije od 11. jaunara 1992. godine – Mišljenje broj 4 Skupština SR Bosne i Hercegovine 25. januara 1992. godine donosi Odluku o Referendumu. Nakon cjelonoćne rasprave Skupština SR BiH je, bez prisustva srpskih poslanika, donijela odluku o raspisivanju Referenduma za 29. februar i 01. mart 1992. godine sa refendumskim pitanjem: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu kao državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“
Detalj koji nije u bh. i medjunarodnoj javnosti dovoljno osvjetljen jeste da je Odluka u Skupštini SR BiH donesena 25. januara 1992. godine dok je na čelu HDZa BiH g. Stjepan Kljujić. Početkom februara 1992. godine dolazi do, iz Hrvatske od strane Franje Tuđmana kontroliranog sklanjanja g. Stjepana Kljujića 2. februra 1992. godine. A već 9. februara HDZ BiH formira tzv. Livanjsko pitanje koje predviđa BiH kao zajednicu tri države sa konfederalnim uređenjem.
Nakon što je postalo jasno da Tuđman i Boban ne odstupaju od kategoričnog NE referendumu u BiH, dvije sedmice prije referenduma bošnjački politički predstavnici su se diplomatskim aktivnostima okrenuli ka Vatikanu.
U nedelju ujutro, 01. marta 1992. godine, dolazi informacija da su katolički svećenici na misi rekli Hrvatima da izadju na referendum i podrže referendum. Već oko 15h sati tog dana preko 90 % Hrvata u BiH je izašlo na referendum jer su katolički svećenici tog dana pozivali pastvu da izadje na referendum. Vatikan je dao svoj odgovor. Vatikanski tisućljetni interesi su bili važniji od Tuđmanove podjele u Karađorđevu.
Možemo prepoznati jedan od najvažnijih izvora političke nestabilnosti u BiH jeste kontinuitet otvorenog i prikrivenog miješanja RH i RS u političke odnose u BiH. Kada bi kojim slučajem SR Njemačka na isti ili sličan naćin uticala na političke odnose u Belgiji ili Švicarskoj jer u Belgiji i Švicarskoj žive Njemci ni te države nikako ne bi mogle postići političku stabilnost. Zamislimo da CDU Njemačke ili Vlada Njemačke ili Parlament Njemačke raspravlja o izbornom zakonu u Belgiji jer tamo žive Njemci. Imao sam priliku čuti da je g. Michael Gahler, njemački zastupnik u EU Parlamentu, prošle godine pitao predstavnike HDZa Hrvatske – šta mislite da CDU Njemačke inicira izmjene Izbornog zakona u Belgiji jer tamo žive Njemci?
Dobio je odgovor od prisutnih da je to neprihvatljivo i onda je g. Gahler rekao: Da. Upravo to Vi radite u BiH.
Građani BiH su taoci miješanja RH i R Srbije u političke odnose u BiH. Dakle i Hrvati i Srbi kao građani BiH su taoci miješanja RH i R Srbije u političke odnose u BiH. Kako neko može objasniti da su milijarde imovine svih građana u BiH koje R Hrvatska kao članica EU neće da vrati u interesu Hrvata čija djeca žive u BiH bez prilike da koriste tu ogromnu imovinu? Čak je RH kao članica EU, prije nekoliko godina donijela pravno neodrživ zakon, kojim je regulisano da RH može iznajmljivati imovinu BiH na 30 godina…
Kako je krađa hidropotencijala BiH od strane Srbije u milijardama vrijednosti u interesu Srba čija djeca žive u BiH. Itd… Dakle i Hrvatska i Srbija protupravno otimaju milijarde vrijednosti imovine svih građana BiH, ne samo Bošnjaka.
Danas su se kao i devedestih sukobili pravni mehanizmi, mehanizmi demokracije i oni drugi,nasilni i po BiH opasni konstrukti antipravnog i antidržavnog djelovanja. Odnos sile agumenata i argumenta sile. Moram ukazati i na aktuelne zahtjeve političkih blokova u BiH, opet instruiranih i pomognutih lobiranjem iz Zagreba i Beograda da Visoki predstavnik mijenja nakadno, poslije izbora ustavne i izborne propise kako bi ti politički blokovi (trojka i HDZ) mogli formirati vlast kako oni žele i sa kim oni žele. Takav čin bi značio potpuno obesmišljavanje izbornog procesa. Znači za sve buduće izbore kada se nekome ne svidi volja građana da OHR promjeni propise tako da „povlašteni“ mogu formirati vlast kako oni žele.
To je strašan aparthejd. To bi bio kraj pravne sigurnosti i kraj demokratije u BiH. I vodio bi palestinizaciji BiH. Mi smo svjedoci da Ustavni sud zbog nezvaničnog pritiska dijela ambasada ne smije da razmatra zahtjeve za ocjenu ustavnosti prethodnih Odluka OHRa o izbornom procesu u izbornoj noći. Jer pravno ne postoji mogučnost da ih ne proglasi neustavnim. I onda Sudije Ustavnog suda imaju opciju da se osramote u struci do kraja života ili da uđu, u lično po njih, ozbiljan sukob sa određenim međunarodnim centrima.
Na kraju šta se to primijenilo u odnosu na 92.? Politika susjeda i dijelova međunarodne zajednice nažalost nije. Ali imamo promjenu sa ključne strane. Patriote su osnažile u svim segmentima i zato svjedočimo ovakvo nervozno i netaktično djelovanje i domaćih stranih protivnika slobodne BiH. Svjedočimo da učitelji naše djece više nisu sistemski poslani ljudi iz Crne Gore i Srbije bez pedagoškog obrazovanja. Patriote BiH danas imaju slobodu, imamo svoje obrazovane institucije, imamo svoje kulturne institucije, imamo svoje političke institucije, imamo nezavisne klubove intelektualaca, imamo svjesnu i snažnu dijasporu, ali uspavanu i dijelom hipnotizranu da je na sceni samo borba za vlast nekih političkih stranaka jer im je to servirano dugi niz godina.
Određeni međunarodni politički centri su izlobirani sa netačnim informacijama i određenim poluinformacijama i naravno određenim interesima. Sloboda, pravna država, evropske vrijednosti i Bosna i Hercegovina ima veliki broj prijatelja u Briselu, Vašingtonu, Istanbulu i svim drugim važnim svjetskim političkim centrima. Mislim da je krajnje vrijeme i zadnji voz da svi zajedno skinemo prašinu mirovanja, prašinu nijemog posmatranja, da skinemo prašinu isprazne kritike bez vlastite akcije sa sebe i da svi zajedno, svako u svom području i u svom dometu, nepokolebljivo i odlučno dignemo glas, aktiviramo se i stanemo u zaštitu sloboda i prava i pravne države BiH. I ništa više i ništa manje nego je to propisano domaćim i međunarodnim pravom”, istakao je Dedić.
