Poznanici svjedoče da je Alija Izetbegović bio primjer tolerantnog i mudrog političara, staloženog i razboritog čovjeka i u najtežim danima za Bosnu i Hercegovinu, istaknuto je na Akademiji organiziranoj u Sarajevu povodom 19. godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, javlja Andolija.
Organizatori tradicionalne Akademije, održane u Narodnom pozorištu, su Javna ustanova Muzej ”Alija Izetbegović” i Fondacija “Alija Izetbegović“.
Akademija tradicionalno okuplja zvanice iz sfera društvenog, kulturnog, političkog i akademskog života. U okviru programa, u Narodnom pozorištu je upriličena i izložba fotografija iz života Alija Izetbegović.
Među zvanicama bili su brojni visokopozicionirani zvaničnici, uključujući i člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, bivšeg predsjednika Slovenije Milana Kučana te brojne zvanice i predstavnike diplomatskog kora.
Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i sin Alije Izetbegovića, istakao je da smatra da je Bosni i Hercegovini itekako potrebno sjećanje na Aliju Izetbegovića i na teško i herojsko vrijeme kada je ona obnovila državnost i kada su se i narod i država uzdigli na noge.
“Mislim da je to potrebnije nama, nego samom Aliji. O ljudima koji su umrli se uvijek govori najljepše i pomalo se retušira slika o njima, a u slučaju mog oca zaista ne treba ništa retuširati. Sve što ja znam o njemu od djetinjstva svjedoči o izvanrednom čovjeku“, rekao je Izetbegović.
Ističući kako je Alija Izetbegović bio uvjereni musliman koji se borio za muslimansku stvar i pravilnu afirmaciju i razumijevanje islama, Bakir Izetbegović je kazao da je on istodobno bio i uvjereni demokrata.
“Čuvena je njegova definicija o Bosni i Hercegovini da to nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu, nego da je to ideja i vjera da različiti ljudi, identiteti i kulture mogu funkcionisati zajedno. Alija Izetbegović je sve to na jedan skladan način etničkog i građanskog principa“, kazao je Izetbegović.
– Zalagao se za slobodu kao vrhunski princip ljudskog postojanja –
Jedan od osnivača Fondacije “Alija Izetbegović“ i kćerka prvog predsjednika Predsjedništva BiH Sabina Berberović istakla je da je važno obilježavati datume odlaska važnih ličnosti koje su iza sebe ostavile neko naslijeđe i ostavštinu.
“Kada je moj otac u pitanju onda moramo biti jako oprezni pošto je on bio čovjek koji je prezirao svaki vid kulta ličnosti. Zato to pokušavamo da činimo na jedan diskretan način, sjećajući se njega, ali prije svega, podsjećajući se na one vrijednosti za koje je on živio i borio se kao čovjek. On se vodio slobodom kao vrhunskim principom ljudskog postojanja i iz tog principa su proistekle sve druge vrijednosti za koje se zalagao, kao što su pravda, istina i ljudsko dostojanstvo, zatim u političkoj sferi demokratija i vladavina prava. To su vrijednosti koje moramo stalno ponavljati i biti dosljedni u istrajavanju u tome u Bosni i Hercegovini“, istakla je Berberović.
Naglasila je da je zamisao da Fondacija “Alija Izetbegović“ doprinosi općem dobru u svjetlu njegovog zalaganja za univerzalne vrijednosti i da djeluje kao fondacija za ljudska prava i slobode, za demokratiju, istinu, pravdu i toleranciju.
– Kučan: Htio je dobro za svoje ljude i svoju BiH –
Zvanicama se obratio i bivši predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan koji je istakao da u Sarajevo dolazi duboko pogođen porukom dokumentarnog filma “Sarajevo safari“ kojeg je nedavno gledao te je dodao da nema čistog rata i da čist nije bio ni rat protiv Bosne i Hercegovine.
Kučan je kazao da je Aliju Izetbegovića poznavao i sarađivao s njim u periodu s početka 90-tih godina prošlog stoljeća, koji je za obojicu bio najznačajniji u životu.
“Bilo je to vrijeme kada je trebalo donositi odluke koje su unaprijed sudbonosno uticale na budućnost naših naroda i država. Pokojni predsjednik bio je duboko svjestan te odgovornosti. To se potvrđivalo na svim našim susretima. Na posljednjem, kada je kao penzioner živio u porodičnoj kući, mi je govorio da nije želio onaj rat, niti ga je započeo, već da ga je morao prihvatiti. Nadao se da će ta odluka i sve što je slijedilo biti razumljeno i oprošteno. Htio je dobro za svoje ljude i svoju Bosnu i Hercegovinu“, kazao je Kučan.
Podsjetivši da je Izetbegovića upoznao na pregovorima o rješavanju jugoslovenske krize početkom 1991. godine, Kučan je kazao da je Alija, za razliku od čelnika drugih republika, u prvom redu mislio o sudbini Bosne i Hercegovine i da su njegova razmišljanja bila opterećena sviješću o strahotama koje su se u BiH događale tokom Drugog svjetskog rata.
“Kroz razgovore sam ga bolje upoznao kao političara i čovjeka. Sve do naturenog rata, njegova ideja je bila izrazito mirotvoračka“, naglasio je Kučan i dodao da je Izetbegović i tada vjerovao da se katastrofa može spriječiti pregovorima, ali da za to nije imao sagovornike ni u Zagrebu ni u Beogradu.
Kučan se prisjetio i kako mu je Izetbegović u New Yorku u maju 1992. godine, prilikom prijema Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije, rekao da je BiH spašena. Dodao je da je Izetbegović u svojoj dobronamjernosti bio pomalo i naivan i vjerovao UN-u, koji nije odbrano Bosnu i Hercegovinu uprkos statusu članice.
“Razočarenje je uslijedilo i dogovorom u Daytonu. Njime nisu odstranjeni korijeni rata i nije omogućen razvoj države u suvremeni, demokratski subjekt međunarodne zajednice. Tada mi se predsjednik Izetbegović javio iz SAD-a i rekao da taj sporazum nije dobar, da mir koji slijedi nije pravedan, ali da je pravedniji od nastavka rata i zločina. Potpisao ga je pod pritiskom. Bolje mogućnosti i nije bilo“, rekao je Kučan.
Nagalasivši da svoja razmišljanja o Aliji Izetbegoviću ne može razdvojiti od razmišljanja o Bosni i Hercegovini i njenoj budućnosti, Kučan je kazao da je BiH ostala bez potrebne pomoći kada joj je bila najpotrebnija, a da je sam ostao i Izetbegović koji je pomoć zatražio u arapskim zemljama, na čemu mu je Zapad prigovorio.
“Ni Slovenija se tada nije najbolje pokazala, posebno sa još uvijek nerazriješenom epizodom trgovine oružjem. Zbog toga se s razlogom pitamo, možda malo cinično, gledajući današnje događaje u Ukrajini, za koga još važi međunarodno pravo, ako ne za sve. Da li ga najbogatiji i najuticajniji koriste samo kad se radi o ostvarivanju njihovih interesa? Sistem međunarodnih odnosa i institucija je u krizi“, kazao je Kučan i dodao da se s tim činjenicama suočava i Bosna i Hercegovina u traženju svoje budućnosti, koja je nesporno povezana s budućnošću Evrope, prvenstveno Evropske unije.
I Kučan je podsjetio na Izetbegovićevu izjavu kako BiH nije samo parče zemlje na Balkanu već ideja o mogućem suživotu.
“Svjestan sam da je dosta onih koji bolje od mene poznaju lik i djelo Alije Izetbegovića, posebno oni koji su sarađivali s njim u Predsjedništvu BiH. O njemu govorim na osnovu svog iskustva i šire slike odnosa u kojim smo djelovali. Nije bio čovjek bez greške, to niko nije, samo ih je on popravljao i znao je zatražiti i oprost. Vraćam se našem zadnjem razgovoru kada mi je pokazao bijele nišane, koji su kao jata galebova na padinama iznad grada prekrivali grobove žrtava rata protiv BiH. Rekao je da to nije država za koju se zalagao i kakvu je želio. O tim riječima sam razmišljao kada sam se opraštao od njega, a lila je kiša tada kao iz kabla. Tu svoju bi misao Alija i danas ponovio, možda i sa kakvim argumentom više“, zaključio je Kučan.
– Alija Izetbegović osigurao svoje mjesto u evropskoj i svjetskoj historiji –
Prisutnim su se obratili i predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakob Finci i Amor Mašović, dugogodišnji direktor Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini.
Obojica su govorili o svojim anegdotama i sjećanjima na Aliju Izetbegovića, a sve kako bi ukazali na njegovu blagu narav i širokogrudnost koju je njedrio u tijelu dobrog čovjeka i državnika.
Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH. Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. u Sarajevu. Sahranjen je na šehidskom mezarju Kovači.
Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik, radio je u više sarajevskih preduzeća. Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od 13 muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.
Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvoj osnivačkoj skupštini, 25. maja 1990. godine, postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva BiH.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
Poslije deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH. Autor je većeg broja publicističkih radova, studija i knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika.
