‘Odrasloj osobi, odnosno roditelju nitko ne može ‘zabraniti’ da dijeli materijale odnosno podatke djeteta na društvenim mrežama, no prije samog čina trebalo bi razmisliti o povodu, situaciji u kojoj se dijete nalazi, jesu li slike primjerene i prelaze li granicu ukusa i dostojanstva”, kazala je ovo za Bljesak.info magistra psihologije Kata Đerek – govoreći o ”sharentingu”.
Ako i vi koji čitate ovaj tekst zapravo ne znate o čemu se radi i što točno znači ”sharenting” – objašnjenje slijedi u nastavku.
Što je sharenting?
Naime, sharenting je engleski pojam, nastao spajanjem riječi dijeljenje (“share”) i roditelj (“parenting”). Označava trend pretjeranog dijeljenja osobnih podataka djeteta od strane roditelja u digitalnom okruženju.
Da li su roditelji svjesni posljedica koje mogu nastati zbog dijeljenja osobog sadržaja njihove djece na bespućima interneta – pitali smo stručnjake za sigurnosti i psihologinju. Također, s nama je svoje iskustvo dijeljenja sadržaja o svojoj djeci na društvenim mrežama podijelila i jedna Mostarka.
Magistra psihologije Kata Đerek kaže da svaki put kada želite objaviti sliku svog ili tuđeg djeteta, dobro promislite o tome.
”Razmislite kome sve dostavljate informaciju, počevši od lokacije, naziva vrtića, škole i relacije u kojoj se dijete kreće. Objavljivanjem sadržaja zapravo gradite određenu sliku o djetetu, koja će ga pratiti i u budućnosti, da dijete nije svjesno niti upućeno”, dodaje Đerek.
Nema apsolutne sigurnosti
Doc. dr. Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije i intervjua ističe da, kada se govori o sigurnosti ili bilo kojem podsistemu sigurnosti, a osobito tehnološkoj sigurnosti, treba imati na umu da nema apsolutne sigurnosti. Postoji samo set mjera kojima ”nastojimo smanjiti rizik ili mjere kojima nastojimo kontrolirati ne/sigurnosne pojave.”
Govoreći o podacima o djeci, Dizdarević je mišljenja da ”zlonamjerni mogu zloupotrijebiti u patološke ili kriminogene svrhe.”
”Međutim, prosto je nemoguće u epohi razvoja tehnologije, kada su kao jedan od osnovnih oblika komunikacije postale društvene mreže nekome ukazati ‘nemojte postavljati slike i uspjehe svoje djece, ili slike sa rođendana i sl’. Ono što možemo i trebamo jeste spoznati pozitivne strane društvene mreže i izučiti sigurnosna pravila i mogućnosti koje ista pruža. Određene fotografije na svakoj društvenoj mreži možemo ograničiti za dijeljenje pa čak i za preglede, pa sve do niza drugih sigurnosnih mjera. Napominjem da nema apsolutne sigurnosti”, kaže profesor kriminalističke psihologije i intervjua.
Kreiranje lažnih profila i montirani snimci djeteta
Jedna od najčešćih zloupotreba u ovom slučaju, prema mišljenju Dizdarevića odnosi se na kreiranje lažnih profila, pa do iskorištavanja takvih podataka kako bi se stupilo u kontakt sa djetetom, sve do proizvodnje novih ”lažnih” profila s lažnim fotografijama, lažnim socio demografskim i formalnim podacima.
”Veoma često se u posljednje vrijeme javljaju montirani snimci djeteta koje se društvenim mrežama šire izuzetno brzo. Takve radnje ostavljaju primarno psihološke posljedice kod djeteta, psihološke posljedice na čitavu obitelj pa sve do onih najgorih oblika pokušaja bludnih radnji, ili iskorištavanja dječijih slika u pornografske svrhe, do niza drugih krivičnih djela”, rekao je za Bljesak.info sugovornik.
Djeca imaju svoj osobni integritet
Psihologinja Đerek nam pojašnjava i da djeca kao i odrasli imaju svoj osobni integritet.
”Odrasli sa sadržajem mogu činiti ono što žele. Preuzimajući odgovornost i posljedice, dužnost odrasle osobe, društva i institucija je da čuva sigurnost, ličnost i dostojanstvo djeteta kao i u svakodnevnom životu tako i na internetu”, rekla je psihologinja, dodavši da roditelji trebaju dobro razmisliti prije nego podijele sadržaj.
”Taj isti sadržaj može kompromitirati dijete kasnije kada odraste jer ono već objavljeno, iako obrisano, i dalje postoji u bazi podataka”, navodi Đerek.
Ograničavanje privatnosti na društvenim mrežama
Merima iz Mostara, koja je majka 12-godišnje djevojčice i 7-godišnjeg dječaka za naš portal kaže, kako povremeno na društvene mreže postavlja slike svoje obitelji, ali i djece ponaosob. Obično se radi o fotografijama s rođendanskih proslava ili nekim obiteljskim fotografijama s ljetovanja i zimovanja.
”Suprug i ja povremeno postavimo fotografije djece na mreže Instagram i Facebook. Nisam nikad razmišljala o eventualnim posljedicama koje bi objave mogle izazvati, ali obzirom da su nam profili privatni, a ne javni – i broj ljudi koji može vidjeti sadržaj je ograničen”, priča nam ova Mostarka.
Dodaje i da kroz opciju story ponekad s nekom objavljenom fotografijom čestita rođendan, ali da u suštini ”sadržaj o djeci ne dijeli učestalo”.
”Osobno ne volim kada ljudi na dnevnoj bazi dijele sadržaj o tome gdje su bili, što su radili, jeli, pili itd., a posebice kada se to odnosi na djecu”, kazala je ova mama dvoje djece.
I kad biste ugasili profil na društvenim mrežama, ne biste bili sigurni
Sandi Dizdarević podcrtava i da roditelji imaju obvezu, dužnost, ali i odgovornost osobito kada se govori o djeci ili mlađem ili starijem maloljetniku, kada u njegovo ime postavlja određene osobne podatke.
”To ne znači da roditelji trebaju prestati ali znači da trebaju voditi računa na način da poduzmu niz sigurnosnih mjera, kako bi smanjili rizik za pojavljivanje zloupotreba od predatora ili drugih oblika kriminogenog djelovanja pojedinaca ili grupa”.
Na naš upit ”postoji li ‘sigurno’ postavljanje sadržaja o djetetu na internetu”, Dizdarević kaže:
”Kada bi smo nabrojali sve mjere koje bi se mogle koristiti onda bi možda jednostavnije bilo ukazati da je najlakše ugasiti profil na društvenim mrežama. Ali, čak ni tada nismo sigurni jer postoji niz oblika prijevara i krađe podataka, a da nije s društvenih mreža”.
No, postoji nekoliko segmenata na koje trebamo obratiti pozornost. Prvobitno kakve slike postavljamo i da li takve slike ograničavamo za vidjeti ili ostavljamo da ih mogu vidjeti svi. U okviru navedenog, kako priča sugovornik – postoji čitav niz sigurnosnih mjera, poput zabrane dijeljenja, zabrane umnožavanja, do uvida u povijest pregleda, odnosno preuzimanja osobnih podataka.
No, sve to je s ciljem smanjenja rizika, jer apsolutna sigurnost u digitalnom okruženju ne postoji ni u teoriji, ni u praksi.
Ne postoji digitalno roditeljstvo
U skladu s ovim pojmom ‘digitalno’, u glavama mnogih roditelja ali i onih koji aktivno koriste društvene mreže i postavljaju sadržaj o djeci na internetu – postavlja se pitanje je li danas kreirano i ‘digitalno roditeljstvo’.
”Digitalno roditeljstvo ne postoji. Roditeljstvo drži formu kao što je i ranije imalo, no danas to isto roditeljstvo zbog tehnološkog napretka i društvenih promjena ima dodatne varijable. A jedna od njih jeste potreba pokazivanja elemenata istog na društvenim mrežama. Ova potreba sama po sebi nije benigna niti maligna, jednostavno je jedna druga, nova dimenzija. Upravo zbog novine i nepoznavanja posljedica iste, može ići na štetu čovjeka”, kaže za Bljesak.info magistra psihologije Kata Đerek, te zaključuje:
”Vrijeme provedeno s djecom je dragocjeno, neka između vas u prvom planu bude prostor za ljubav, poštovanje i povezanost, a ne ekran i kamera.”
Mi još dodajemo, pronađite mjeru u svemu pa i u korištenju društvenih mreža i postavljanju sadržaja na digitalnim platformama.
Bljesak.ingo
