Ova godina obilježava 30. godišnjicu potpisivanja Osla, povijesnog političkog sporazuma koji je rođen nadom za mogući mir između Izraela i Palestine. Mnogi se prisjećaju ikoničnog trenutka ‘rukovanja’ između Rabin-a i Arafata prilikom potpisivanja Deklaracije o principima na travnjaku Bijele kuće 13. rujna 1993. Taj trenutak je označio prekretnicu u sukobu koji je djelovao beskonačno, a ta slika je postala simbol nade za trajni mir. Sporazum je bio dogovoren u tajnosti, dok je izraelskim građanima bilo zakonom zabranjeno susretanje s članovima Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), što je zbunilo obje strane. Unatoč iznenađenju, mnogi su se nadali da će taj sporazum zauvijek okončati sukob.
Nažalost, sljedećih trideset godina obilježeno je porastom nasilja, nepovjerenja i boli. Budući da je Oslu prethodio tajni dogovor, nije postojala priprema koja bi umirila strahove i međusobno nepovjerenje između obje strane. Odjednom se od Izraelaca i Palestinaca očekivalo da se smatraju partnerima, umjesto nepomirljivim neprijateljima.
Reakcije protivnika na obje strane brzo su postale vidljive. Samo 165 dana nakon ceremonije potpisivanja, Baruch Goldstein je upao u džamiju Ibrahimi u Hebronu i pobio 29 Palestinaca. Dok je prije Osla postojao samo jedan samoubilački napad, bilo ih je šest u dvanaest mjeseci nakon Goldsteinovog napada, u kojima je ubijeno 59 Izraelaca.
U studenom 1995. godine, Rabin je ubijen od strane ekstremista. Uslijedila je Druga intifada, eksplozivan rast izgradnje naselja, porast ekstremista na vlasti i ciklus ratova između Izraela i Gaze, koji su postali simbolični za izraelsko-palestinsku stvarnost, nadmašujući svaku diplomatsku inicijativu.
Trideset godina kasnije, cijela generacija mladih poznaje samo vrijeme nasilja, mržnje i očaja. Ciklusi nasilja su se intenzivirali i oblikovali ponašanje i perspektive cijele generacije Palestinaca i Izraelaca.
U isto vrijeme, ekosustav civilnih organizacija prepoznao je da nedostatak povjerenja konačno rezultira neuspjehom Osla. Te organizacije su procvjetale posljednjih dvadeset godina i nastavljaju raditi na mijenjanju te dinamike. Rade na stvaranju pozitivnih interakcija između Izraelaca i Palestinaca, zagovarajući pravednije politike, jačajući povjerenje među lokalnim zajednicama i stvarajući temelje za bolju budućnost za sve. Primjer je organizacija ‘Parent Circle-Families Forum’, zajednička izraelsko-palestinska organizacija koju čini 600 obitelji, od kojih su sve izgubile člana svoje najbliže obitelji u sukobima. Oni zajedno djeluju u školama, javnim skupovima i medijima, šireći ideju da pomirenje među narodima mora biti preduvjet za rješavanje sukoba.
‘Zoonici za ljudska prava’ je izraelska organizacija utemeljena na židovskim vjerskim vrijednostima koja promovira ljudska prava, odgovornost, društvenu i gospodarsku pravdu te međuvjerski dijalog u suradnji s Palestincima. Jedna od njihovih aktivnosti je godišnja berba maslina koju obavljaju u suradnji s palestinskim poljoprivrednicima na Zapadnoj obali zaštite i branja maslina.
‘Combatants for Peace’ je binacionalna zajednica izraelskih i palestinskih veterana posvećenih nenasiljnoj akciji kako bi se okončala okupacija. Oni podržavaju nenasilne zajednice kao model za obje strane, pokazujući da postoji prava alternativa nasilju.
Brojna istraživanja su pokazala da ti programi značajno mijenjaju ponašanje i stavove pojedinaca prema drugoj strani. Studija koju su proveli ‘Notre Dame Initiative for Global Development’ 2019. godine istražila je utjecaj i rezultate programa za promicanje mira, koje je financirala Agencija SAD-a za međunarodni razvoj. Prema toj studiji, bivši korisnici tih programa, koji su sudjelovali u kontaktu s predstavnicima druge strane, pokazali su veće povjerenje u mirovni proces i izrazili promijenjeni pogled na one s druge strane.
Ovi programi značajno pridonose izgradnji mostova između Izraelaca i Palestinaca i poboljšavaju percepciju druge skupine. Međutim, iako su usmjereni na temeljni razlog nepovjerenja koji je doveo do paralize mirovnog procesa, relativno malo financijskih sredstava posvećeno je ovom sukobu. Međutim, uz pravilno financiranje i pravednu raspodjelu, stotine civilnih organizacija koje se bave ovom problematikom mogu doprinijeti ispravljanju propusta iz Osla.
Gdje su Oslo i drugi diplomatski pristupi “odozgo prema dolje” propustili mobilizirati podršku naroda, pristup usmjeren na lokalne zajednice mogao bi donijeti drugačije rezultate. Stvarni i trajni mir zahtijevat će povjerenje, promjenu mentaliteta, duboko ukorijenjena partnerstva i živo sjećanje povijesti pozitivnih odnosa na kojima će se ova generacija moći osloniti u vremenima nasilja i boli. Propusti Osla pokazuju da ne postoji diplomatsko rješenje bez utvrđivanja mira na terenu.
