Udruženja bivših logoraša u Bosni i Hercegovini (BiH) iz Prijedora i okoline obilježili su 31. godišnjicu zatvaranja logora Omarska kroz koji je od 25. maja do 30. augusta 1992. godine prošlo više od 6.000 Bošnjaka i Hrvata, od kojih je, prema podacima Udruženja, 700 ubijeno.
Logor “Omarska” je kao i logori “Keraterm” i “Trnopolje” formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje Opštine Prijedor.
“Dolazim skoro svake godine i svaki put se vratim, doživljavam iste one scene, pogotovo u susjednoj sobi gdje sam dobio strašne batine, pod je bio krvav, onda su nas natjerali da klečeći, naredbom, da kao psi da iziđemo tako krvavi…. Padala je kiša pa smo se prali u lokvi. Oni su rekli da su djeca brala jagode pa se uprljala. Omarska je sigurno prava fabrika smrti. Teško je kada dođete na šehidska mezarja u Prijedoru, jučer sam bio kada vidite ta imena ljudi i komšija i prijatelja kojih više nema. I onda dođete na stratište gdje su ubijeni… Oko bijele kuće su bili leševi svakog dana. Mi smo se prepoznavali po garderobi, bili smo tu na pisti poslije ručka su nas dovodili”, priča za Anadoliju Rezak Hukanović, preživjeli logoraš.
Prvi proces i prva presuda pred Haškim tribunalom bili su za zločine počinjene u ovome logoru.
Zbog masovnog silovanja logorašica, silovanje je prvi put u sudskoj praksi okarakterizirano kao ratni zločin.
Dio logoraša logora “Omarska“ ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli od mučenja.
“Dobro je da nam dozvoljavaju da makar jedan dan u godini dođemo. Nije dobro što Vučić dođe i pominje četvoro djece na Petrovačkoj cesti. Ja sam jutros bio s majkom Havom, samo njoj je ubijeno šest sinova… Poštujem svaku žrtvu, ali Prijedor je grad koji je najviše stradao. U Prijedoru nije bilo rata, ali je ubijeno skoro 4.000 ljudi. Nije bilo rata, ali su bila tri zloglasna logora – Trnopolje, Omarska i Keraterm, nije bilo rata a najveća poslijeratna masovna grobnica – Tomašica, kažu da su na tragu i drugim grobnicama. Trebalo bi da proradi savjest, jer su mnoge otkrili Srbi koji više nisu mogli to na savjesti nositi”, objašnjava Hukanović.
Od maja do augusta 1992. u ovom su logoru civili, Bošnjaci i Hrvati, trpjeli najgora mučenja. Preživljavali su uz jedan obrok dnevno, uglavnom pokvarene hrane, koji su morali preuzeti i pojesti u tri minute.
Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, nakon čega je počelo njihovo raspuštanje.
