Milena Rudež/Jane Kabel – “Savremena bh. poezija, Bureauets Lommebibliotek, Danska
Ne vjerujem da je mnogo čitalaca čulo za ovu knjigu, ali radi se o prvoj Antologiji savremene bh. poezije u zadnjih 30 godina (nakon Vešovićeve “Da je barem devedeset treća”) koju je uradila i objavila u Danskoj naše gore list Milena Rudež. Na danskom i uporedo našem jeziku koji sve više ima tendencije da se zove muslimansko-pravoslavno-katolički jezik.
Na više od 600 stranica čitamo sjajan izbor pjesnika koji čine srce savremenog bh. pjesništva od Izeta Sarajlića, Dare Sekulić, Ilije Ladina, do nešto kasnije stasalih pjesnika Amira Brke, Faruka Šehića, Gorana Sarića i ostalih. Knjiga je u pravom smislu poslastica i za one tvrdoglave čitaoce koji ne odustaju od mišljenja da je naša književnost ujedno i znak raspoznavanja u svijetu. Na stranu gorčina pri pomisli da se u zadnjih 30 godina niko nije usudio u BiH objaviti nešto slično, na stranu gorčina pri pomisli da se naša dijaspora pokazuje agilnijom i patriotskijom od nas ovdje, ali ova antologija je u pravom smislu sehara biserja bosanskohercegovačkog pjesništva. Jedna od knjiga za kojom posežete kada vam se smuči ova naša stvarnost koju svaki čas redefinišu dnevne političke promjene u kojima se redovno izostavljaju kultura i umjetnost koji su zapravo jedini znak raspoznavanja. Ako ništa, trebali bismo biti zahvalni našoj dijaspori koja se redovno vraća u domovinu porijekla ne da bi gledala zgradu Predsjedništva već posjećivala muzeje, galerije i knjižare.
Savo Petrović – “Moji saputnici”, Art Print Banja Luka, Tačno.net Mostar
Autor, pjesnik i nekadašnji novinar Glasa komuna, sa adresom na Floridi, knjigom eseja, reminiscencija napisao je sjajnu knjigu o svome gradu Doboju koja bi se mogla staviti u kategoriju lokalpatriotizma da nije njegovog briljantnog umijeća da historijske fakte i događaje pretvori u nešto što se čita kao proza. Sjajan hroničar, majstor zanata, provodi nas kroz svijet života jednog grada kroz likove i događaje iz kulture koji su obilježili prijašnje godine referirajući se i na današnje doba. Radi se o otimanju od zaborava likova kao pjevačice Silvane Armenulić (Zilha Bajraktarević), pisca i boema Vlade Dijaka, Branislava Nušića u Doboju 1926. godine, o nošenju štafete i sjajnim komentarima o nepostojećoj ulici Izeta Sarajlića. Vjerovatno se više niko ne sjeća da je prvi Festival poezije BiH održan u Doboju daleke 1957. godine. Ne radi se samo o komentarima vezanim za Doboj već pitkim i ponegdje sarkastičnim seciranjima događaja koji su obilježili i raspad jednog sna zvanog Jugoslavija, fašizmu kao epidemiji naroda na šta, čini se, niko nije imun.
Iznenađujuće pitak novinarski jezik kombinovan sa autentičnim svjedočenjem provodi nas kroz svijet pošlosti koju smo zaboravili.
Hadži Makso Despić – “Zapisi starog Sarajlije”, priredila Dragana Tomašević, SPKD Prosvjeta, Sarajevo
Zapisi ili razgovori sa samim sobom jednog od najistaknutijih Sarajlija Hadži Makse Despića (1836-1925) spadaju u obaveznu literaturu svakome ko pomisli da razmišlja o identitetu i istoriji Sarajeva.
Bogati sarajevski trgovac iza koga su ostajala dobročinstva, iza kojeg je ostajala imovina koja je proglašena nacionalnim spomenicima i za kojeg se veže početak sarajevskog pozorišnog života, ličnost je bez koje se ne može čitati identitet grada u dramatičnim godinama prelaska iz 19. u 20. vijek. Kroz ove zapise prolaze fratri, fra Grga Martić na primjer, slike prve Pošte i poštara, osnovnih škola, dogodovštine kao nezaobilazna dekoracija gradskog života. Nebitno je hoćete li ovu knjigu čitati kao istorijsku građu ili prozu ili svjedočanstvo, ali u nekom romantiziranom obliku ovi zapisi plijene. Pogotovo što se radi o čovjeku koji je u karijeri trgovca sticao bogatstvo i pri tome znao da ga dijeli sa drugima. O tome govori završni dio sa testamentom u kojem naručuje svoj sprovod na najjednostavniji način a da se novac podijeli svim siromašnijima iz tri konfesije.
