Izložba Vide Meić (1991, Čakovec) pod nazivom “Sedimenti” otvorena je u zagrebačkoj Galeriji Šira u Preradovićevoj ulici. Ujedno, to je početak 24. sezone popularne ljetne Scene Amadeo, koja u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom u Zagrebu organizira seriju izložbi domaćih umjetnika čija su djela inspirirana prirodoslovnom tematikom.
Sedam nagrada
Meić je pripadnica generacije umjetnika u snažnom uzletu na aktualnoj hrvatskoj likovnoj sceni. Zaposlena je kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2017. diplomirala grafiku s pohvalom Summa Cum Laude i Rektorovom nagradom.
Izlagala je dosad na 30-ak skupnih i 5 samostalnih izložbi. Pobrala je već sedam nagrada. Još kao studentica 2016. dobila je Erste Grand Prix nagradu za mlade umjetnike. Godine 2018. na zagrebačkom 34. salonu mladih osvaja nagradu za rad “Atlas mrlja”. Na Salonu ovo prestižno priznanje dodijelili su joj stručnjaci zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU), a nagrada je bio termin za samostalnu izložbu u ovoj uglednoj muzejskoj instituciji. O ovoj izložbi Oslobođenje je prije gotovo tri godine opširno izvijestilo u svojem subotnjem dodatku Pogledi, umjetnica Vida tada nam je otkrila da uči iz knjige poznatog sarajevskog grafičara Dževada Hoze “Umjetnost multioriginala” i da joj je ova knjiga najbitnija.
Zagrebački povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović u uvodnom tekstu kataloga najnovije izložbe autorice Meić konstatira: “Uvijek zainteresirana za strukturu, mrlju, materiju, odnosno za onaj osnovni element likovnog izričaja (u kojoj gledatelj upisuje svoja tumačenja), Vida Meić sada analizira likovni jezik oslanjajući se na metaforu sedimentacije. Talozi su istovremeno i ono skriveno i ono što otkriva prošlost, protočnost vremena ili postojanje nekih drugačijih okolnosti.”
Odbačeni materijal
Povjesničar umjetnosti ukazuje dalje na staru istinu da smo svi mi ljudi satkani od sjećanja. “Taloženjem nastaju i naše ličnosti – uslojavanjem sjećanja, lijepih i ružnih uspomena, trauma i osjećaja ushita, koje ponekad ponovno probudi neki miris, prizor, predmet. Ili ih ne probudi ništa, već sve dođe nepozvano i naprasno. Takvim taloženjem (psihološkim i fizičkim) bavi se Vida Meić”, zaključuje.
O najnovijim radovima konstatira: “Vidini novi objekti se i svojom građom referiraju na taloženje i uslojavanje. Oni su nastali od reslova, odnosno od odrezanih ostataka grafičkih listova njezinih prijašnjih ciklusa. To je odbačeni materijal u kojem je autorica pronašla novu fascinaciju.” Izložba Vide Meić ostaje otvorena od 29. ovog mjeseca.
