Bila je to prilika da razgovaramo sa Bolićem, koji je u svojoj karijeri nastupa za mnoštvo klubova i u svakom je ostavio neizbrisiv trag, a za zmajeve je u 52 nastupa postigao 21 pogodak.
Za sami početak našeg razgovora, gdje je i šta radi danas Elvir Bolić?
– Trenutno sam u Sarajevu i većinom vremena sam kući. Imam nekih poslova, ali veći dio vremena provodim u Sarajevu,
Živjeli ste u mnogim velikim gradovima poput Istanbula, Madrida, rođeni ste u Zenici. Da li je Sarajevo definitivno vaša destinacija za život?
– Imao sam sreću da budem u tim velikim i lijepim gradovima. Međutim, pet-šest godina poslije prestanka karijere, shvatio sam da mi je Sarajevo, po veličini, položaju, mentalitetu ljudi i tome kako se ja osjećam, bila opcija da dođem i probam kako je živjeti ovdje. Došao sam prije 12 godina u Sarajevo i ostao sam tu,
Kada pričamo sa vama, ne možemo da ne pomenemo fudbal. Generalno, imali ste ogromnu karijeru, kao mlad ste došli u Beograd. Kako vam je bilo, kada ste imali 20-ak godina, doći u svlačionicu osvajača tadašnjeg Kupa šampiona u tom momentu?
– Koji mjesec prije moga dolaska sam gledao utakmicu Crvene zvezde koju je igrala protiv Colo Cola za titulu svjetskog klupskog prvaka, a onda se kasnije našao u njihovoj svlačionici i igrao utakmice. Imao sam sreću da sam od početka igrao sve utakmice i bila mi je velika čast što sam bio u tom klubu i što sam igrao sa takvim igračima. Crvena zvezda je tada bila možda među pet klubova u Evropi prema organizaciji i svemu. Bilo je to veliko iskustvo za mene.
Nakon Beograda je uslijedio odlazak u Tursku, a vi ste tokom boravka u toj državi nastupali i za Galatasaray i Fenerbahce, čime se ne može pohvaliti puno fudbalera.
– Imao sam sreću. Bila je takva situacija da sam došao u Galatasaray, a poslije toga sam otišao u Gaziantep. Kada sam trebao da se vratim u Galatu, otišao sam u Fenerbahce gdje sam bio skoro pet godina. Sreća, pa nisam otišao direktno iz Galate u Fener, već sam u međuvremenu bio u Gaziantepu, pa to nije uzburkalo strasti Drago mi je da sam osjetio draž igranja u ta dva kluba koja su, prema mom mišljenju, dva najveća kluba u Turskoj.
Kada se osvrnemo na vaš period u Fenerbahceu, svi spominju taj gol na Old Traffordu protiv Manchester Uniteda. Da li je to vaš najdraži pogodak u igračkoj karijeri?
– Mi smo poslije nekoliko decenija uspjeli da savladamo Manchester United n anjihovom terenu i sigurno da je to najbitniji pogodak u mojoj karijeri. Pored tog pogotka, bilo je tu puno bitnih golova, onih za titulu, kao i u nekim drugim utakmicama u tom periodu. Kada malo pogledam, nekako su to golovi koji se mogu ponoviti i može ga igrač dati svake godine, a ovo je pogodak koji se postiže jednom u 50 godina i sigurno da je obilježio taj period igranja u Turskoj.
Nakon što ste završili sa aktivnom igračkom karijerom, kratko ste se okušali kao trener u stručnom štabu sa Kodrom.
– Bio sam direktor reprezentacije jako kratko, tek nekoliko mjeseci i to u periodu kada je bilo jako turbulentno. U tom momentu sam shvatio da je bilo nemoguće da funkcionišemo. Možda mi je to bio dobar pokazatelj, da ipak nisam za to u tim okolnostima kakve su tada bile. Mislim da se ništa posebno nije promijenilo ni danas,
Da li to znači da nemate nekih ambicija oko povratka u fudbal?
– Prošlo je već dosta vremena. Ipak, postoje ambicije, ali u drugim okolnostima, odnosno sa drugim ljudima i to na drugi način. Ne mislim da je vrijeme da bismo ja i ljudi poput mene, odnosno sa ovakvim stavom, mogli da funkcionišemo u fudbalu na našim prostorima,
Jasno ste i više puta pokazivali svoje neslaganje sa nekim postupcima N/FS BiH. S obzirom na sjajnu karijeru iza vas i iksutva koja ste stekli zanima me vaše mišljenje. Da li na čelu saveza treba da bude čovjek koji je iz fudbala i okružen ljudima koji imaju te neke menadžerske sposobnosti, ili čovjek koji je menadžer u smislu organizacije i pravljenja sistema?
– Žalosno je da mi sada u Savezu, od toliko naših legendi, odnosno igrača koji su proslavljeni u svijetu, koji imaju poznanstva, koje prepoznaju kada negdje dođu, nemamo takve ljude. Vidim da je Misimović sada preuzeo funkciju direktora i to je ok i podržavam tu odluku. Međutim, mislim da bi ljudi, koji su bili dio nekih klubova, koji su upoznali ljude koji znaju kako stvari funkcionišu, trebali da uđu u fudbal. Mislim da ulaze samo oni koji klimaju glavom i ponašaju se na način kako to nekome odgovora. Ja nisam takav, niti bih želio da budem. Bio bih sa ljudima koji razmišjaju na isti način kao i ja, gdje bi imao svako svoju funkciju i odgovarao za posao koji radi, ali na način kako treba, a ne na ovaj način. Ja se nadam da će doći to vrijeme i ja se nadam da će se Džeko u nekom doglednom periodu, kada završi sa karijerom, uključiti u svu tu priču. Mislim da bi on, gledajući sve ono što je uradio, mogao puno toga donijeti na nekoj od pozicija u Savezu. Nadam se da bi se njegovim dolaskom i dolaskom nekih ljudi digao ugled saveza. Mislim da je trenutno naš fudbal loš, bez obzira na to što reprezentacija jednom igra dobro, pa onda loše. Treba nam puno više ulaganja i ljudi koji znaju.
Kada ste vi došli u reprezentaciju BiH i kada se ona stvarala, većina igrača je nastupala vani. Sada je došlo do smjene generacije i u posljednje vrijeme se pojavilo dosta igrača koji igraju u Austriji, Njemačkoj, Poljskoj i drugim zemljama. Da li smatrate da bi N/FS BiH, s obzirom na sve ovo šta se dešava, trebao više da se posveti dijaspori?
– Ne malo, već nama dijaspora treba da bude osnova. Žalosno je to što iz našeg domaćeg prvenstva nema puno više igrača u reprezentaciji, a za to bi trebalo puno više rada, puno bolji tereni i organizacija svega toga kako bi to mogli očekivati. Sve to je neki proces koji bi se trebao ubaciti, odnosno da što više mladih igrača igra u našoj ligi, te da se uvedu neki standardi. Kada vidimo da naši klubovi, bez obzira na to što nemamo ograničenja u smislu toga da li igraju igrači koji dolaze na zalasku karijere ili ne, opet nisu uspješni u Evropi. Mislim da bi trebali napraviti nešto drugačije što se tiče same lige, a definitivno puno više treba obratiti pažnje na igrače koji igraju u mlađim kategorijama vani. Trebali bi kroz neke procese reprezentativnih selekcija, od pionira, kadeta, pa dalje, dati naglasak na sve to i mislim da nam je to jedini, hajde da kažemo, izvor iz kojeg ćemo mi moći da tražimo igrače za reprezentaciju.
Odigrali ste veliki broj utakmica koje su bile ovakve ili onakve. Međutim, jedan od detalja koji je isto tako obilježio Vašu karijeru je onaj sa meča protiv Velsa, kada je Blaž Slišković rekao: ‘‘Bola, Bola, reci Balji da se ne za**baje‘‘.
– Na terenu je to izgledalo jako čudno i ja sam tek poslije utakmice to razumio, pa kada sam vidio da je to bilo na taleviziji, to je dobilo neku drugu dimenziju. Na terenu se dešavaju takve stvari između trenera i igrača. Međutim, budući da je to otišlo u eter, ostalo je to zapamćeno. Danas kada me dosta ljudi vidi, na taj način sve to komentariše. Mislim da su to stvari koje se dešavaju, samo je to ovaj put kamera to snimila. To je priča nekog našeg početka, entuzijazma, gdje smo mi imali puno takvih dešavanja i ne samo na terenu. Nismo imali dresove, pa čak ni lopte i morali smo dosta improvizovati. Meni je žao što tada nije bilo sve to organizovano na višem nivou, mislim da smo imali igrački jako dobru ekipu, i mislim da bi sigurno napravili puno više, ali uvijek počeci budu malo teži. Sada kada vidimo prihode Saveza i sve to, prije je bilo sve drugačije i bilo je zaista jako teško.
Bolić je u emisiji O Kanala “Šta ću ručku djeci” zajedno sa Aidom Filipović Hadžiomeragić i devetogodišnjim Vukom Kuburom, pokazao i svoje kulinarske sposobnosti. Emisija, koju vodi Vjekoslav Kramer, na programu je u subotu, 19. novembra 2022. godine od 17:20 sati.
