Nema tjedna, nema mjeseca ove agresije Rusije na Ukrajinu da slučajni predsjednik Zoran Milanović ne ispali neku relativizaciju agresije, da ne kaže pred kamerama kakvo opravdanje Rusije, piše Index.hr.
Čekamo još samo da Zoran Milanović dobije kakav orden od Vladimir Vladimiroviča Putina, tog novovjekog Hitlera koji vodi svoj rat protiv zapadnih vrijednosti, dakle vrijednosti među ostalim upravo ove države, Hrvatske. Rat u Ukrajini nije samo rat za teritorij, to je rat vrijednosti – onih demokratskog svijeta, tolerancije i slobode protiv onih orijentalne despocije kakvu žele Putin i njemu slični.
Naravno, mnogi će po društvenim mrežama podržavati Milanovića, kao što podržavaju i onu ekipu koja je pisala „Rokaj barba Putine!“, zaboravljajući da u toj istoj Rusiji to ne bi radili jer su društvene mreže preko kojih pišu – zabranjene.
Milanovićeve relativizacije agresije i osude Ukrajinaca koji se brane
Ovo danas, gdje Milanović odmah i izričito odbija ideju obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, prije nego što se konzultirao i s kolegama iz Europske unije i NATO-a i s premijerom, sunositeljem izvršne vlasti, samo je jedna u nizu njegovih više nećemo reći nespretnih, nego namjernih relativiziranja agresije na Ukrajinu. Podsjetimo se malo.
Početak rata, 2. ožujka, Zoran Milanović: „Problemi koje Hrvatska ima i koje živi su veći od ovih u Ukrajini. Hrvatski problemi. Puno veći.“
Rat traje, 21. travnja: “Ne dam se uvući u tu priču. Netko će morati sutra položiti račune, tko je odgovoran za ovoliko smrti u Ukrajini. Jesu li krivi Ukrajinci ili oni koji su ih huškali na to?”
Rat i dalje, traje, Ukrajina se brani, 10. lipnja, Zoran Milanović: “Ruska čizma tamo gdje dođe ne odlazi. Neće ih nitko potjerati. To je moćna vojna sila.”
Rat traje, predsjednik Milanović u razgovoru o filmu u pulskoj Areni, srpanj: „U Kumu je bilo više krvi nego u Donbasu…“
Rat i dalje traje, 1. rujna, koji tjedan pred ukrajinsku protuofenzivu, Zoran Milanović: “Trenutno gledamo kako Rusija brutalno komada Ukrajinu s jako malim brojem vojnika.“
Ogromna šteta oko Švedske i Finske
Najveću vanjskopolitičku štetu Milanović je napravio kada su Švedska i Finska poslale zahtjev za ulazak u NATO, to je htio povezati s potpuno nepovezanim – izbornim sustavom BiH. Tvrdio je da će one koji ne odbiju proširenje NATO-a nazvati izdajnicima, a izdajnicima će nazvati „i svakoga tko će s njima popiti kavu.“
Kada su stvari došle do odluke – Milanović se naravno poklopio ušima. Pravio se da diplomatska šteta koju je napravio ne postoji. Sabor je ogromnom većinom potvrdio protokol o pristupanju Finske i Švedske u NATO.
Borba protiv HDZ-ovih bezveznjaka i strahopoštovanje pred Putinom
Politika Zorana Milanovića se temelji na dvije stvari. Prvo, Milanović stalno vodi bezveznu prizemnu svađu s nesposobnim HDZ-ovim ministrima, za koje svi znamo da su nesposobni i koji su u životu premalo toga pročitali da se verbalno uopće mogu natjecati s predsjednikom. Realno, svađati se s takvima nije nešto zanimljivo, osim za sakupljanje lajkova na Fejsu.
Druga stvar čime se predsjednik očigledno bavi je relativiziranje agresije na Ukrajinu.
Rat u Ukrajini iznimno podsjeća na rat u Hrvatskoj. Prvo je Rusija izmislila „ugroženost“ Rusa u krajevima Ukrajine. Onda je poslala paravojne postrojbe. Onda su proglasili nekakve autonomije. Onda su i otvoreno poslali i vojsku (kao što su u proljeće 1991. tenkovi išli kroz Beograd za Vukovar). Kada je Ukrajina krenula oslobađati svoje teritorije, Rusija je uzvratila po civilima – gotovo jednako kao Mile Martić nakon Bljeska, kada je raketiran Zagreb.
U Ukrajini se štite vrijednosti za koje se kao narod zalažemo
Hrvatska je članica Europske unije i Hrvatska je članica NATO-a. I Hrvatska treba časno pomagati Ukrajini koliko može – ne samo zato što je Ukrajina u položaju tako sličnom Hrvatskoj prije 30-ak godina, već i zato što se u Ukrajini danas štite upravo one vrijednosti slobode i demokracije za kakve se u ovoj državi zalažemo.
Ako Ukrajina padne, ne samo da se Putin ne bi zaustavio, nego bi se pojavile stotine novih malih Putina s idejama novih diktatura i uništenja vrijednosti koje njegujemo. Štite se danas u Ukrajini vrijednosti slobode, demokracije i ljudskih prava civilizacijskog kruga u kojem se kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja nalazimo.
Milanovića nije briga za išta osim za svoj ego i popularnost
Ako se u Europskoj uniji ili NATO-u razvija ideja o obuci ukrajinskih vojnika, a što je sasvim legitimno i sa stanovišta međunarodnog prava jasno i dozvoljeno – onda su izjave hrvatskog predsjednika protiv toga, izrečene pred kamerama, iznimno štetne po međunarodni ugled Hrvatske. Ako nešto oko toga želi reći – to se onda rješava tamo gdje je mjesto, diplomatskim razgovorom sa saveznicima, ne pred kamerama.
Štetne su takve izjave i po samu Hrvatsku jer u ovakvoj situaciji krize i rata na tlu Europe samo dijele hrvatski nacionalni korpus. Time se Milanović samo potvrdio kao netko tko će reći bilo što da bi pokupio poneki glas, čovjek koga nije briga za išta osim za svoju guzicu i lajkove često lažnih profila na društvenim mrežama.
Zoran “Rusija je neuništiva” Milanović je, pokazalo se, otvoreno proputinovski čelnik jedne članice Europske unije. Sramota za Hrvatsku. Diplomatska štetočina koja zbog svog ega i stalne potrebe za nekom „kontrom“, uništava i ono malo diplomatskog ugleda koji imamo.
Sljedeće je da Milanović ode Putinu po orden i još poljubi rusku čizmu
Očekujemo da na kraju Vladimir Vladimirovič Putin pozove Zorana Milanovića u Moskvu, dodijeli mu orden, a slučajni predsjednik Zoran Milanović lijepo uz osmijeh uzme priznanje za sve što je za Putina ove mjesece odradio i još poljubi rusku čizmu.
Milanović je hrabar samo za svađanje s bezveznim HDZ-ovim ministrima, malo jače igrače poput Putina cijeni i poštuje i ne usuđuje se na njima vježbati svoje verbalne vještine. Zoran Milanović je obična glasna kukavica, čovjek koji će dobro paziti da se svađa samo s onima koji ne mogu ni dvije smislene rečenice sastaviti, a sa zločincem Putinom, e tu će uvijek biti fin, u rukavicama. Milanović je ne samo najveće razočarenje, nego i najveći jadnik hrvatske politike, piše za Index.hr Goran Vojković.
