Pažljivo sam pročitao broj Oslobođenja od 5. oktobra, te mi je pažnju privukao razgovor uvažene glavne i odgovorne urednice Vildane Selimbegović i američkog ambasadora u Sarajevu Michaela Murphyja. Intervju se, po mom mišljenju, pokazao vrlo izrazit. Izrazit u smislu očiglednosti dvostrukih standarda tipičnih za Ameriku i njenu vanjsku politiku.
Evroatlantska sreća
Ali prije nego što pređem na razotkrivanje riječi gospodina Murphyja, želio bih se zauzeti za uvrijeđenu – nadajmo se da ne iz zle namjere, već samo iz neznanja – Bosnu i Hercegovinu, koja je preko noći “lišena” svoje vjekovne bogate historije te kategorički je nazivana jednostavno “zapadnom”. Naravno, kako kaže američki ambasador, ona jeste dio zapadne civilizacije, ali bi bila greška ograničiti se na to. Ne smijemo zaboraviti ni slavenske korijene niti utjecaj istoka, koji je duboko prodro u prirodu ljudi koji ovdje žive. Sve to ovu zemlju čini posebnom i jedinstvenom, u tome je njena ljepota. Inače, Bosna i Hercegovina je unikatna država, koja počiva na principu multipolarnosti, koji toliko plaši Washington. Upravo to – poštovanje međusobne različitosti, drukčijih tradicija, prošlosti, pogleda – Amerikanci bi trebali naučiti od Bosanaca i Hercegovaca.
Vratimo se tekstu intervjua – bogatom izvoru primjera licemjerne američke politike – i razmotrimo neke od njih. Prvo što upada u oči su njihovi tipični pokušaji nametanja demokratije nedemokratskim metodama. Dobro zvuče riječi Michaela Murphyja o važnosti poštivanja odluke birača, proširenja prava nacionalnih manjina i što skorijeg formiranja vlasti Federacije BiH. “Plemeniti” Washington izgleda još bolje, “podržavajući” ove inicijative. Ono što je upitno jeste način takve podrške, odnosno sankcije. Već duže vrijeme Amerikanci ovaj alat smatraju sredstvom za vaspitanje političara koji im se ne sviđaju, a ponekad i čitavih zemalja. Da li je to demokratski? Ne baš. I kako pod takvim uslovima bosanskohercegovačke stranke mogu postići konsenzus i preuzeti odgovornost za sudbinu svoje države?
Dalje, Michael Murphy govori o destruktivnosti pristupa “sve ili ništa” i poziva na kompromise, te kao da zaboravlja kako je samo nekoliko pasusa ranije čitaoce stavio pred izbor “ili ste sa Zapadom ili protiv” i govorio o odsustvu alternative euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine. Podsjetimo da je vještačko i neopravdano nametanje vlastitih ideja, pa i ideje “evroatlantske sreće”, nasilje. Uvjereni smo da je BiH suverena zemlja sposobna samostalno donositi vanjskopolitičke odluke, uključujući i pitanje pridruživanja političkim blokovima. Ali te odluke moraju biti donesene po principima koje Michael Murphy ne poznaje, odnosno na osnovu kompromisa, tj. saglasnosti svih političkih snaga i svih naroda Bosne i Hercegovine.
Moj omiljeni dio intervjua je onaj gdje američki ambasador kaže: “Miješanje u unutrašnje poslove drugih zemalja jednostavno nije dobro.” Šta je to, ako ne autogol? Ili njihova odmazda protiv Afganistana, Iraka, Libije, Sirije – nije intervencija, već čin milosrđa? Ove zemlje su bukvalno u ruševinama i još uvijek se ne mogu oporaviti od takve “pomoći”. Postaje strašno kada se sjetite ovih pokušaja Washingtona da “ubijedi” druge u neizbježnost “demokratije”. Posebno je pitanje šta same Sjedinjene Države podrazumijevaju pod ovom demokratijom.
Samo jedan primjer. Nedavno je Vrhovni sud SAD-a – inače oličenje demokratije – donio odluku o zabrani abortusa. Onda zašto je ogromni dio stanovništva, prije svega žene, ustao protiv ovog rješenja? Zašto je predsjednik Biden protiv? Ili su oni protiv demokratije? Ili je stub demokratije donio antidemokratsku odluku? Amerikanci bi trebali da se opredijele prije nego što se smatraju izabranim narodom i nasilno nameću svoje vizije ostalom svijetu.
Eliminacija OHR-a
Očigledno je da čim neko počne da ometa Amerikance (ili im se samo tako čini), kao po naredbi, slika ove zemlje odmah bude ocrnjena. To se radi ne samo preko medija koje oni kontrolišu, već i preko zvaničnika. Stoga ništa ne iznenađuje u činjenici da Michael Murphy pokušava da uvjeri publiku u “zlonamjeran ruski uticaj” na Balkanu. Još jednom ističemo da je Rusija zainteresirana za dobrobit i prosperitet BiH, sigurnost i visok životni standard njenih građana, otvorenost i nepristrasnost u saradnji sa drugim zemljama. Vjerujemo da se to može postići samo ako se sva vlast preda u ruke samih Bosanaca i Hercegovaca i eliminiše neopravdano pretjerani međunarodni faktor. Prije svega, ovo se odnosi na Ured visokog predstavnika. Naš stav nije tajna, mi ga branimo već duže vrijeme.
I još jedno pitanje – retoričko, naravno – zašto je odbrana američkih interesa, uključujući prisilno priključivanje BiH evroatlantskim strukturama benigna, dok je odbrana ruskih pozicija, kao što je, naprimjer, multipolarni svijet, maligna?
U svom intervjuu, gospodin ambasador se žali da se ništa nije promijenilo u proteklih trinaest godina – od njegovog prethodnog mandata u Sarajevu – jer isto kao i tada predstavnici lokalnih stranaka i pojedini državnici i dalje “krive američku vladu, ambasadora SAD-a ili Ambasadu SAD-a”. Znate, kada se vozite jednosmjernom ulicom, a iz nekog razloga svi automobili idu prema vama, trebali biste razmisliti o tome da li se vi vozite u zabranjenom smjeru? Mislim da se situacija u svijetu razvija tako da će uskoro i najzaslijepljeniji i najfanatičniji zapadni političari shvatiti da je vrijeme da preispitaju svoje postupke, barem za vlastito dobro.
IGOR KALABUHOV,
ambasador Ruske Federacije u BiH
