U nedelju 10. jula su veterani 511-te slavne brdske brigade, patriote, građani, omladina zajedno sa predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti USK-a i općine Bosanska Krupa zajedničkim polaganjem cvijeća i učenjem fatihe na centralnom šehidskom obilježju, kao i na samom platou Ćojluka svečano obilježili 27. godišnjicu bitke za „Ćojluk“.
Neizmjerno sam ponosan, ali i tužan na taj datum. Svaki iskren patriota Bosne i Hercegovine, kao i svaki Krajišnik, osjetiće neizmjeran ponos kada se spomene Ćojluk. U sljedećim redovima ću pokušati obrazložiti zašto je to tako.
Bitka za „Ćojluk“ je za borce 511. Slavne bila presudna bitka u kojoj su borci poslije krvavih i teških borbi uspjeli srušiti južni mostobran „Ćojluk“ i za sva vremena protjerati agresore sa lijeve obale Une. Bili su to najteži ratni dani 511-te, druga polovina 1994-e i prvih deset mjeseci 1995-e. Nakon tragičnog gubitka komandanta Crnkića juna 1994-e u rejonu Todorova, oslobađanja Pećigrada, a potom i Velike Kladuše, u oktobru otpočinje operacija Grmeč 94, „čudo na Grmeču“, kada je 5. Korpus Armije BiH praktički razbio 2. Krajiški korpus vojske RS-a. Nažalost nakon toga slijedi snažna kontraofanziva pod nazivom „Operacija štit 94“ s ciljem povrata oslobođenih područja i konačnog kršenja moći 5. Korpusa. Dolazi do defanzive 5-og korpusa i prodora četničkih formacija do prilaza gradu Bihaću, gubitka velikih teritorija i stvaranja neprijateljskih mostobrana na Kobiljnjaku i Ćojluku na lijevoj obali Une u B. Krupi. Spajanjem ovih mostobrana stvorili bi se uslovi za uvođenje motorizovanih jedinica koje bi izvršile proboj prema Cazinu i dalje, te slamanja odbrane okruga i uništenje 5-og Korpusa. To je kasnije bio cilj i neprijateljske ofanzive „Spržena zemlja“ u julu 1995. godine na prostoru od Bugara u bihaćkoj do Pećigrada i Krivaje u cazinskoj općini.
Trećeg decembra 1994. g neprijatelj forsira Unu i uspostavlja drugi mostobran na Ćojluku. Teške borbe su trajala preko sedam mjeseci uz ogromne žrtve na obje strane. Posebno je teško na Ćojluku, gdje kontinuirano pokušavamo napraviti proboj linija, ali neprijatel je ukopavanjem i miniranjem napravio neprobojnu trvrđavu. Uz sve nedaće dolazi i neobično oštra zima. Borbe ne prestaju i svi smo na kraju snaga.
Situacija se mjenja nabolje nakon herojske pobjede i oslobađanja Kobiljnjaka 23. maja, taktička situacija je podnošljivija i moral je porastao. Potom dolazi do neuspjeha deblokade Sarajeva, a ubrzo i grupisanje izuzetno jakih neprijateljskih snaga sa ciljem konačnog slamanja 5. korpusa. U takvim okolnostima morao se je bez obzira na cijenu uništiti mostobran Ćojluk. To je konačno i učinjeno 10. jula kada je nakon 16 sati neprekidnog dejstva i veličanstvenom,ali i krvavom borbom boraca 511-te, srušen južni mostobran „Ćojluk“ i time protjeran agresor s lijeve obale Une.
Pobjedom na Ćojluku je ponovo oživljen san da ćemo uspjeti osloboditi svoj grad i vratiti se svojim domovima. Na Ćojluku nije branjena samo bosanska Krupa, nego i cjelokupni tadašnji “bihaćki džep” čijom podjelom napola bi došlo i do vjerovatnog totalnog vojničkog poraza. Ovom pobjedom u posljednji čas smo izbjegli kasniju sudbinu Srebrenice i Žepe. U ovim borbama je bilo nekoliko danas manje poznatih akcija i mnogo heroja. Posebno se isticala pobjeda kod Kadirinog Dola o kojoj ću naknadno napisati nešto više. 
Nakon predaha poslije bitke, vidjelo se da su nažalost gubici bili enormni. Ukupno u tih sedam mjeseci život je izgubilo 55 boraca, a stotine ih je teže i lakše ranjeno. Bili su to hrabri požrtvovani ljudi, koji daju primjer drugima. Naša borba bila je zasnovana na jednoj velikoj plemenitoj civilizacijskoj ideji i na to treba biti ponosan i to stalno isticati. Hrabrost i odlučnost pripadnika 511-te, ali i svih boraca 5. Korpusa, u otporu i odbrani naše domovine, istorijska je lekcija svima nama danas, u okolnostima kada se ponovo suočavamo s mnogim izazovima u izgradnji i očuvanju naše domovine. Ćojluk će zauvijek ostati upisan u našoj istoriji kao simbol hrabrosti, upornosti, požrtvovanosti i nade.
Na primjerima Ćojluka, ali i drugih slavnih pobjeda treba graditi samopouzdanje i sazidati orijentir za sadašnjost i budućnost. To je naše istorijsko naslijeđe koje nam može dati potrebnu snagu da se izborimo za bolju budućnost, pogotovo kada se suočavamo sa onima koji bi u miru da završe ono što je agresor neuspješno pokušao oružjem. Na to nas obavezuje sjećanje na naše šehide i poginule borce. Zato sam kao i mnogi drugi veterani neizmjerno ponosan, ali i tužan i sjetan kad god mi pogled padne na Ljiljan na Ćojluku. Bili smo ratnici i bili smo tu kad je bilo najteže. Tu smo ostavili našu mladost i snove. 27 godina nakon pobjede kao kletva odzvanja Aristotelova misao da” nije dovoljno dobiti rat; važnije je organizovati mir“. Nadam se da možemo i jedno i drugo…
Piše: Samir Jašaragić, mag. oec., ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi Unsko-sanskog kantona.
