Bertrand Russell bio je velški, britanski matematički logičar, javni intelektualac, analitički filozof i pisac. Radio je na postavljanju temelja matematike i razvio savremenu formalnu logiku. Poznat je po Russellovom paradoksu (koji se odnosi na skup svih skupova koji nisu sami sebi članovi), svojoj teoriji tipova i svojim doprinosima računu predikata prvog reda.
Vjerovao je u logicizam, teoriju da se matematika u nekom važnom smislu može svesti na formalnu logiku. S Alfredom Whiteheadom koautor je Principia Mathematica (1910).
Logički idealan jezik
Bertrand Russell rođen je 18. maja 1872. godine u Walesu, seocetu Trellech u Ujedinjenom Kraljevstvu i to u porodici britanskih aristokrata. Međutim, njegovi roditelji su bili daleko od konzervativnih svjetonazora – bili su vrlo liberalni i oboje su se zalagali za kontrolu rađanja.
Teško je sažeti život i djelovanje ovog filozofa i humaniste u par redaka i većina onih koji su to pokušali, požalili su – jer je Russell uradio toliko toga da mu je jako teško napisati biografiju. Zato neka čitatelji oproste što je ovo vrlo površan portret velikog filozofa.
Prema Russellu, posao filozofa je otkriti logički idealan jezik – jezik koji je sposoban opisati svijet na takav način da nas neće zavesti slučajna, neprecizna površinska struktura prirodnog jezika. Kao što Russell piše: “Obični jezik je potpuno neprikladan za izražavanje onoga što fizika stvarno tvrdi, budući da riječi svakodnevnog života nisu dovoljno apstraktne. Samo matematika i matematička logika mogu reći onoliko malo koliko fizičar želi reći.”
Plemićko porijeklo mu nije pomoglo kada je bio otpušten s posla i hapšen.
Otpušten je dva puta i to s Cambridge Trinity College (gdje je inače diplomirao, pa poslije predavao) i New York City Collegea, proživio je dva svjetska rata i dva puta je uhapšen zbog političkog aktivizma i proveo je jednom prilikom 6 mjeseci u zatvoru. Kasnije je dobio Orden za zasluge, Nobelovu nagradu za književnost, a imao je ulogu u zaustavljanju kubanske raketne krize. Russell nije bio filozof zatvoren u kulama od bjelokosti, nego je zaista jako ozbiljno shvatao važnost akademske slobode i istupanja u javnosti.
Imao je gotovo jedinstven talent, onaj isti koji će imati i Richard Feynman, za uzimanje bilo kojeg aspekta svog znanja i redukciju do njegovog najjednostavnijeg mogućeg objašnjenja, razumljivog i običnim ljudima. Uostalom, zbog toga je i dobio Nobelovu nagradu za književnost, za svoje eseje.
Inače, jedan od njegovih učenika bio je Ludwig Wittgenstein.
Russell se smatra jednim od najvažnijih logičara dvadesetog stoljeća. Bio je aktivan u društvenim i političkim kampanjama, te zagovarao pacifizam i nuklearno razoružanje, posebno kroz Pugwash pokret. Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je Russellu 1950.
Religija i nauka
Russell prilično jasno sažima svoja gledišta o religiji: “Moj vlastiti pogled na religiju je Lukrecijev. Smatram to bolešću rođenom iz straha i izvorom neizrecive bijede za ljudski rod.” Prema Russellu, ne samo da je većina religioznih uvjerenja intelektualno i moralno pogubna već je samo religiozno gledište “koncepcija sasvim nedostojna slobodnih ljudi”. Tokom svog života Russell je tako uložio značajne napore u suprotstavljanju religijskim idejama i institucijama svih vrsta.
Također je bio borac za slobodu mišljenja, protiv cenzura i indoktrinacija.
Bavio se i filozofijom nauke, te odnosom nauke i etike, posebno u “Religija i nauka”. U jednom pasusu ove knjige Russell piše sljedeće:
”Niko više ne smatra bezbožnim da se izbjegavaju pošasti i epidemije liječenjem i higijenom; i mada neki još tvrde da je bolest poslana od Boga, oni ne zastupaju mišljenje da je bezbožno pokušati izbjeći tu bolest. Poboljšanje zdravlja i produžen životni vijek, koji su došli kao posljedica toga, jedna je od najznačajnijih i najljepših osobina našeg doba. Čak da nauka ništa drugo nije učinila za ljudsku sreću, ona bi zbog toga zasluživala našu zahvalnost.”
Bertrand Russell je preminuo 2. februara 1970.
Jelena KALINIĆ
