29. SVEM: Zvjezdani sjaj Andreasa Ottensamera

4 min. čitanja

Izuzetno sadržajan i pomno odabran program ovogodišnjeg festivala donio je nastupe vrhunskih imena, a kao kruna posljednje festivalske večeri najavljen je i nastup Andreasa Ottensamera, austrijskog klarinetiste svjetskog glasa, koji se ovim nastupom prvi put predstavio domaćoj publici.

Stoljeće djelovanja Sarajevske filharmonije jubilej je od neprocjenjive vrijednosti za našu kulturnu sredinu, a koncertna večer otvorena je izvedbom “Kamerne simfonije” op. 110a velikana ruske umjetničke muzike 20. stoljeća Dmitrija Šostakoviča (1906-1975). Ovo petostavačno djelo u koje je kompozitor ugradio karakteristični niz tonova sastavljen od njegovih inicijala (D-S-C-H) prvobitno je napisano u formi gudačkog kvarteta. Orkestracija za kamerni orkestar violiste i dirigenta Rudolfa Baršaija, koju je svojevremeno sa oduševljenjem odobrio sam kompozitor, odlikuje se punoćom zvučanja i kontrastima u karakteru, zadržavši prepoznatljivu žustrinu, temperament i jedinstven karakter originala. Gudački orkestar Sarajevske filharmonije pod vodstvom iskusne maestre Samre Gulamović koncert je otvorio pokazavši da je na visini zadatka. Pod dozirano temperamentnim i primjereno kontrolisanim vodstvom dirigentice Gulamović, podjednako sigurno ploveći kroz sve dinamičke i agogičke zahtjeve, članovi gudačkog orkestra Sarajevske filharmonije sa izvrsnom Tamarom Arsovski u ulozi koncertmajstorice priuštili su publici interpretativno i tehnički visokokvalitetno slušalačko iskustvo, koje je nagrađeno dugotrajnim aplauzom.

Nakon kraće pauze bilo je vrijeme za nastavak jednosatnog programa i vrhunac muzičke večeri, oličen u nastupu klarinetiste Ottensamera. Sarajevo je tako postalo jedan od gradova sa Ottensamerovog bogatog godišnjeg koncertnog kalendara, te se našlo na kulturnoj mapi među mnogim svjetskim centrima koji ugošćuju velika imena umjetničke muzike. Za ovaj poseban događaj Ottensamer je izveo čuvenu “Sonatu” op. 120 br. 1 velikana njemačke muzike 19. stoljeća Johannesa Brahmsa (1833-1897) u aranžmanu za klarinet i orkestar, budući da je originalna verzija ovog djela komponovana za pratnju klavira. Publika je Brahmsovu kompoziciju slušala kroz aranžmansku vizuru Luciana Beria (1925-2003), velikog kompozitora 20. stoljeća. Od samog početka nastupa Andreas Ottensamer je pokazao zašto se nalazi među trenutno najtraženijim klarinetistima svjetske umjetničke scene, demonstriravši besprijekorno fraziranje, vrhunsku suptilnost u dinamici, te snažnu želju za interpretativnim stapanjem i smislenim nadopunjavanjem sa orkestrom u svakom trenutku izvedbe.

Smireno vodstvo dirigentice, te inspirativno dijalogiziranje sa orkestrom koji je pomno pratio energiju soliste učinili su da ova izvedba ima hipnotizirajući efekt na publiku, podjednako očaranu Ottensamerovom scenskom pojavom, tehničkim umijećem, te nježnim i umilnim tonom njegovog instrumenta, koji je podjednako dobro zvučao i u virtuoznim segmentima kompozicije, kao i u pjevnim ekspresivnim melodijskim odlomcima. Ottensamer je sarajevskoj publici zahvalio odsviravši sa članovima orkestra za bis Brahmsov “Mađarski ples” br. 7.

Nastupom Andreasa Ottensamera uz Sarajevsku filharmoniju, pod vodstvom maestre Samre Gulamović, završene su Sarajevske večeri muzike. Festival je ove, kao i prethodnih godina, pokazao da je Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu moguće smjestiti na kulturnu mapu Evrope kao relevantnu destinaciju za vrhunske koncertne umjetnike, koje publika i stručna javnost rado očekuju u sredini u kojoj su ovakvi događaji istinski praznici umjetničke muzike.

Senka HODŽIĆ

Podijeli ovaj članak