Promocija knjige „Palestina I SAD(izam)“, autora, akademika, prof. dr. Seada Alića iz Zagreba, održaće se danas 21.2.2025. (u petak) u maloj sali Doma kulture Bosanska Krupa sa početkom u 17:00 sati. Promotori knjige biće: akademik prof. dr. Husein Muratović (Bužim) i magistar Samir Jašaragić (Bosanska Krupa). Nakon što je otkazana u Zagrebu, prva promocija održana je u Bužimu, a druga će biti, ova današnja, u Bosanskoj Krupi. Organizator je JU „Kulturno sportski centar” Bosanska Krupa.
Promocija ove knjige interesantna je i stoga jer je na zahtjev Jevrejske zajednice Hrvatske zabranjena njena promocija u Zagrebu. Naime, Židovska zajednica zahtjevom za zabranu promocije ove knjige obratila se Milanoviću, Jandrokoviću, Plenkoviću i još sedmorici najviših hrvatskih zvaničnika, tvrdeći da je autor Alić poistovijetio cio Jevrejski narod sa cionističkom politikom, što jednostavno nije tačno.
Židovska zajednica reagirala je na predstavljenje knjige PALESTINA I. (SADizam)
Predstavljanje knjige Seada Alića PALESTINA I. (SADizam) trebalo se održati u knjižnici B. Ogrizovića, 27. januara u 18 sati. No, iz Židovske zajednice stigla je reakcija na to. Posebno ih „smeta“ datum predstavljanja – 27. januara – Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Sve o čemu se polemizira u svom postu na Facebooku napisao je sam autor Sead Alić, a mi ga prenosimo u cijelosti.
“Zahvaljujem se Židovskoj općini Zagreb na trudu da se o izlasku moje knjige PALESTINA I. informiraju institucije i odgovorne osobe tih institucija (navedeno prema dopisu):Ured Predsjednika RH, g. Zoran Milanović; Predsjednik RH Gordan Jandroković, Predsjednik Sabora RH, Ured Vlade RH, g. Andrej Plenković, Predsjednik Vlade RH dr. sc. Davor Božinović, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova RH, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija RH, Sabor RH, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, g. Milorad Pupovac, saborski zastupnik, Sara Lustig, v.d. Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, voditeljica hrvatskoga izaslanstva pri Međunarodnom savezu zasjedanje na Holokaust (IHRA), Armin’ Hodžić, predsjednik Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i saborski zastupnik Tena Šimonović Einwalter, Pučka pravobraniteljica RH Informacija je inače ponajprije poslana institucijama i odgovornim osobama Grad Zagreb, Ured Gradonačelnika, Tomislav Tomašević; Gradonačelnik Grada Zagreba, Knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović, dr. sc. Jasna Kovačević, voditeljica.
U dopisu stoji: „Poštovani gradonačelniče Tomašević, Obraćamo Vam se kao predstavniku osnivača Gradske knjižnice i čitaonice Bogdan Ogrizović zbog promocije knjige „Palestina I. SADizam“, autora Seada Alića zakazanoj za dan 27. Siječnja 2025. Godine. U pozivu na promociju knjige između ostalog se navodi: „Stradanja Židova kroz povijest posljedica su (među ostalim) i židovske isključivosti, samoizolacije, te odluke da se istraje na ideji odabranoga naroda – koju ‘neodabrani narodi’ kroz povijest nisu prihvaćali. S razvojem europskih nacionalizama, a i snaženjem svjetskog židovskog kapitala – ideja ‘odabranoga naroda’ vratila se u Palestinu naoružana najmodernijim sredstvima za ubijanje. Knjiga Palestina raskrinkava ideju ‘odabranoga naroda’ i njeno korištenje u geostrateške političke svrhe… Knjiga Palestina istražuje odgovornost židovske religije, svjetskog židovskog kapitala, globalnih medija i njihovih vlasnika, te odgovornost neuvjerljivih američkih političara kupljenih novcem židovskih donatorskih agencija.“ Ovakav sadržaj predstavlja antisemitski pamflet na nivou ‘Protokola Sionskih mudraca’ ili Mein Kampfa, gdje se židovstvo kao vjeru i Židove kao naciju opisuje kao globalnu prijetnju, zavjeru, ukratko i nešto najgore što se dogodilo u povijesti čovječanstva, te stalnu i prisutnu prijetnju čovječanstvu. Na motivaciju i namjere organizatora dodatno ukazuje i izbor datuma održavanja promocije knjige 27. Siječnja 2025., na „Međunarodni dan sjećanja na Holokaust“. Stoga je jasno da trenutačna tragična zbivanja na Bliskom istoku predstavljaju tek koprenu iza koje se skriva najprimitivniji antisemitizam. Okolnost da knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović kao ustanova Grada Zagreba organizira ovakav događaj, a koji je primjereniji opskurnim bavarskim pivnicama 1930-ih, može dovesti do zaključka da Grad Zagreb dijeli stavove i vrijednosti organizatora prema Židovima. Stoga ovakav antisemitizam nije samo pitanje moralnog karaktera, već i ozbiljan problem koji podriva osnovne principe ljudskih prava i tolerancije kao najviših vrednota u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenog pozivam Vas, kao osnivača ustanove koja namjerava ugostiti gore opisanu promociju da poduzmete potrebne korake kako bi se to onemogućilo i time spriječilo ne samo legitimizacija najprimitivnijeg antisemitizma, nego i sramoćenje Grada Zagreba kojem su Židovi kroz povijest dali nemjerljiv doprinos i učinili ga ovakvim kakav je danas. Unaprijed zahvaljujemo i nadamo se brzom i odlučnom odgovoru. S poštovanjem, Dr. sc. Ognjen Kraus, dr. med, predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u RH.
P.S. Za bolje razumijevanje priloženog poziva za promociju knjige riječ Židov zamijenite s bilo kojom nacijom, vjerskom zajednicom ili pripadnošću bilo kojoj manjinskoj grupi.“
Odgovor autora na ovakve konstrukcije i negiranja činjenica
Nakon toga uslijedio je i brz odgovor samog autora, akademika prof. Dr. Seada Alića: “Budući da je glas o knjizi i prije i bez čitanja otišao na važne adrese institucija i odgovornih osoba – moram te institucije i osobe, a i hrvatsku javnost, izvijestiti o ovom pokušaju onemogućivanja kritičkog govora o ubijanju u Izraelu. Slijedi kratka analiza dopisa Židovske općine iz koje će biti vidljivo da se ne govori argumentima, da se lijepe etikete, da se stvara atmosferu straha, da se želi pozivanjem na žrtve Židova u II svjetskom ratu opravdati etničko čišćenje u Gazi, te da se Židovska općina Zagreb poistovjećuje s egzekutorima zločina u Gazi umjesto sa Židovskim narodom.
1. Knjiga i te kako razlikuje cioniste od Židova, ali i postavlja pitanja koja proizlaze iz tog razlikovanja. Riječ je o knjizi ‘inspiriranoj’ zločinima Netanjahua, cijele vlade Izraela, kao i vojnika IDF-a, koji su hvaleći se svojim video uradcima na društvenim mrežama poslali svijetu (pa i meni) jasnu poruku o svom moralu i svojim namjerama. Knjiga Palestina I. reakcija je na zločine u ostatku zemlje koja se nekada zvala Palestinom. Cilj joj je tragati za korijenima zla, bešćutnosti, okrutnosti, bestijalnosti, sadističkog ponašanja i istrajnosti da se (pozivajući se na borbu protiv Hamasa) istrijebi ili bitno reducira palestinska populacija.
Za zla u Palestini knjiga ne osuđuje Židove nego cioniste, cionističku neokolonijalnu politiku, aktualnu vlast Izraela, religijsku hijerarhiju kada i ukoliko podupire namjere cionista da se ‘očisti’ Palestina, odnosno da se krene u osvajanje biblijskih prostora Izraela. Knjiga osuđuje i birokratske strukture onih zapadnih vlada koje ne žele vidjeti stradanja Palestine. U knjizi se, među ostalim, jasno kaže: „Onako kako se nekada htjelo istrijebiti Židove, danas se vidi želja da se istrijebe Palestinci.“ (str. 15)
„Naravno, nigdje u ovoj knjizi neće se govoriti o kolektivnoj krivnji Židova, ponajmanje da su svi Židovi krivi za genocid nad Palestincima. (str. 16)
„Danas stvoreni cionistički režim (koji se ne smije poistovjetiti sa Židovima) u geto trpa jedan drugi narod. Ne sjeća se svojega stradanja. Ne sjeća se plinskih komora i logora za istrebljenje. Ne sjeća se vlastite patnje. Sinovi i unuci preživjelih logoraša danas, a i desetljećima unatrag, čine zločin koji je nad njima provođen. Ograđuju žicama i zidovima posljednja skloništa naroda koji ih je ugostio i kojemu su slane poruke mira i nade s brodova kojim se dolazilo u Palestinu.“ (str. 20)
„Ja sam na strani onih Židova koji su na strani njihove zajedničke države s Palestincima – Palestine.“ (str. 20)
„Mediji, za koje se obično govori da pripadaju Židovima uglavnom ne pripadaju Židovima. Židovi po globalnim medijskim korporacijama (koji se danas prebrajaju i kojih uistinu ima mnogo) zapravo nisu Židovi. I mediji i novinari – egzekutori su cionističkih hijerarhija koje danas s debelim kamatama naplaćuju sram Europe za milijune ubijenih Židova za vrijeme II. svjetskog rata. To su izvršitelji ekonomskoga lobija moćnika koji se smatraju većim i značajnijim od Boga. To su „veliki inkvizitori“ koji i optužuju, i sude, i ubijaju.“ (str. 49)
Iz navedenih citata (tek dio prvih 50 stranica) jasno je da se za nesreću Palestine ne okrivljuje Židovski narod. Problem je međutim u tome što se Židovska općina Zagreb javlja kako bi onemogućila javno predstavljanje knjige koja osuđuje cionizam i aktualnu vlast Izraela koja neće pobjeći od presuda i osuda, kako onih do sada izrečenih tako i onih koje slijede.
Dakle, Židovska općina Zagreb, umjesto da pozdravi knjigu koja pokušava razumjeti korijene zločina (koje nadam se i sama osuđuje) – želi spriječiti javno predstavljanje knjige, ocrnivši je bez ikakve analize. Znači li to da se Židovska općina Zagreb identificira sa egzekutorima etničkog čišćenja u Gazi? Na temelju poslanoga dopisa teško je misliti drugačije. To onda znači da Židovska zajednica Zagreb podržava zločine i želi onemogućiti kritički govor o zločinima u Palestini. A ti zločini su pokrenuli mnoga razmišljanja u svijetu, pa i razmišljanje knjige Palestina I.
2. Promašene usporedbe – U svojoj okružnici o knjizi Židovska zajednica Zagreb ne iznosi nijedan argument protiv sažetaka knjige kojima se knjiga želi predstaviti publici. O knjizi niti riječi. Židovska zajednica Zagreb smatra da je za sprečavanje kritike zla u Palestini dovoljno nalijepiti sljedeću naljepnicu: „Ovakav sadržaj predstavlja antisemitski pamflet na nivou ‘”Protokola Sionskih mudraca” ili Mein Kampfa, gdje se židovstvo kao vjeru i Židove kao naciju opisuje kao globalnu prijetnju, zavjeru, ukratko i nešto najgore što se dogodilo u povijesti čovječanstva, te stalnu i prisutnu prijetnju čovječanstvu.“
„Stoga je jasno da trenutačna tragična zbivanja na Bliskom istoku predstavljaju tek koprenu iza koje se skriva najprimitivniji antisemitizam.“
Nije dakle ništa problematično s ubijanjem desetine tisuća Palestinaca, s ranjavanjem stotina tisuća Palestinaca, s protjerivanjem (ranije) milijuna Palestinaca, sa zatvaranjem, silovanjem, ubijanjem žena djece i staraca… Ništa od toga što je autora natjeralo na pisanje ove knjige nije problematično Židovskoj zajednici Zagreb. Po uobičajenom receptu kritička se misao naziva ‘antisemitskom’, a sadržaj usporedbama povezuje sa strašnim knjigama iz povijesti.
Ako koristimo riječ koprena, onda treba jasno reći da upravo Židovska zajednica Zagreb pokušava baciti koprenu preko zločina cionista u Gazi i to pozivajući se na tragediju Židova. Umjesto da prihvati dijalog, ova zajednica želi knjigu zatvoriti u geto. No čak i da u tome uspije – knjiga je napisana. Kada spominje „legitimiranje najprimitivnijeg antisemitizma“ mora se reći da je ponovno riječ o skrivanju zločina aktualnog cionizma bolnom poviješću Židova. Židovska zajednica Zagreb očigledno nije pročitala knjigu pa je ovdje zapravo riječ o površnoj ocjeni nekoliko stotina stranica knjige na temelju jednog sažetka. Ocjenu Židovske zajednice Zagreb ne prihvaćam i vraćam na doradu. Knjiga Palestina I. nije pamflet, nije navijačka knjiga, nije knjiga mržnje, nije teorija zavjere, nije knjiga protiv Židova. Riječ je o knjizi koja pokušava odškrinuti vrata slobodnoj kritičkoj misli, ohrabriti intelektualnu zajednicu da otvoreno i bez autocenzure promišlja sve fenomene svog vremena. Knjiga je to koja bi se sjajno uklopila i u obilježavanje Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve Holokausta, jer na mnogo mjesta (10., 14., 16.,18., 27., 34., 38.,39., 40., 44., 47., 49., 53., 55., 61., 62.,68., itd, itd.) – podsjeća i na tragediju židovskog naroda kroz povijest, posebno u Drugom svjetskom ratu. No budući je Židovskoj zajednici Zagreb zasmetalo da knjigu predstavimo na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, odmah smo prebacili predstavljanje na sljedeći dan. Ali to nije bilo dovoljno. Došao je dopis koji poistovjećivanjem cionizma i židovstva – staje u obranu zločina i pokušava onemogućiti kritičku misao u Hrvatskoj.
3. Nekoliko kratkih odgovora na nepotrebne provokacije u dopisu Židovske općine Zagreb – Ne osuđujem ‘židovstvo kao vjeru niti Židove kao naciju, ali bih volio da mi Židovska zajednica Zagreba kaže kako da imenujem etničke čistače u Palestini, kako njihove navijače u židovskim zajednicama u Europi i Americi, i kako da imenujem Židove koji se pokušavaju suprotstaviti iskorištavanjem židovskog imena za geostrateške interese. Mislim da bi time Židovska zajednica pomogla svima nama koji pokušavaju razumjeti o čemu je ovdje riječ. Nadalje, užasnut sam zločinima prema Palestincima koji također pripadaju semitskoj skupini naroda. Prema tome ne mogu biti ‘antisemita’. Inače što mislim o tom pojmu može se pročitati u knjizi. Usporediti ovu knjigu s Mein Kampfom intelektualni je zločin. Palestina I. se upravo suprotno, bori protiv onih koji osvajaju ‘životni prostor’, koji imaju rasističke zakone, koji razlikuju građane prvog i drugoga reda, koji građane svoje države drže ograđene zidinama. Nadam se da Židovi svijeta neće stati u obranu ovih neprihvatljivih, neciviliziranih, nedemokratskih oblika djelovanja cionista u Izraelu. O Protokolu Sionskih mudraca bit će zanimljivih analiza i dokumenata u drugoj knjizi, pa sada ne bih o ovoj potpuno promašenoj usporedbi. Nadalje, na Bliskom se istoku ne događaju ‘tragična zbivanja’. Nisu se događala ni u Vukovaru ili Srebrenici. Niti holokaust nije bio ‘tragično zbivanje’. ‘Tragično zbivanje’ je eufemizam za etničko čišćenje Palestinaca.
Sadržaj ove knjige ne predstavlja Židove kao „globalnu prijetnju, zavjeru, ukratko i nešto najgore što se dogodilo u povijesti čovječanstva, te stalnu i prisutnu prijetnju čovječanstvu“. To ne piše nigdje ni u knjizi niti u sažecima. Autoru dopisa to je očigledno potrebno kao konstatacija na temelju koje će ocrniti knjigu. No to nije moja nego njegova konstatacija.
Spominjanje „bavarskih pivnica“ u trenucima kada se približavamo broju od pedeset tisuća ubijenih Palestinaca potpuno je neprihvatljivo, ali i indikativno. Ovdje se ne radi o zavjeri protiv naroda protiv kojega je nekada kovana zavjera. Ovdje je riječ o suprotstavljanju realnom, svakodnevnom, brutalnom ubijanju jednog drugog naroda (čija se vjera razlikuje od vjere doseljenika u Palestinu) od strane naroda nad kojim je u vrijeme Drugog svjetskog rata provođen Holokaust.
Gradu Zagrebu ne može se i ne treba pripisivati nikakva odgovornost. Također niti udruzi Inicijativa za Palestinu. No čelnicima grada kao i države ne smije se oduzimati sposobnost zdravog razuma i samostalne prosudbe. Kritika ubijanja u Palestini nije kritika doprinosa Židova Hrvatskoj kroz povijest.
Pozivanje na moral uvijek je dvosjekli mač. Zar Židovska zajednica Zagreba ne vidi tragediju do koje je dovelo nastojanje cionizma da ovlada cjelokupnim prostorom Palestine? Zar im je granatiranje šatora moralni čin? Je li silovanje u izraelskom zatvoru princip neke nove etike? Na koji se moral poziva dopis? Koji je moralni karakter zajednice koja se poistovjećuje sa svakodnevnim ubijanjem žena i djece. Nisam živio u doba nacizma (koje osuđujem) i nisam kriv za zločine nacizma. Zato mi se ne mogu prišivati namjere kojih nemam. Živim danas i pišem o današnjim zločinima. Pokušavam razumjeti njihove korijene.
Što se ljudskih prava tiče, smatram da mi se oduzima moje elementarno pravo – pravo kritičke prosudbe svega što postane dio mog života. Sugeriranje zabranjivanja predstavljanja ove knjige – uskraćuje mi moje elementarno pravo.
Na tragu poziva u PS da se „riječ Židov zamijeni s bilo kojom nacijom, vjerskom zajednicom ili pripadnošću bilo kojoj manjinskoj grupi“, jer bi se tako, smatra Kraus moglo bolje razumjeti poziv na promociju knjige – evo i tog pokušaja. Djeluje zastrašujuće:
„Stradanja Nijemaca kroz povijest posljedica su (među ostalim) i Njemačke isključivosti, samoizolacije, te odluke da se istraje na ideji odabranoga naroda – koju ‘neodabrani narodi’ kroz povijest nisu prihvaćali.
S razvojem europskih nacionalizama, a i snaženjem svjetskog njemačkog kapitala – ideja ‘odabranoga naroda’ vratila se u Njemačku naoružana najmodernijim sredstvima za ubijanje. Knjiga Palestina raskrinkava ideju ‘odabranoga naroda’ i njeno korištenje u geostrateške političke svrhe… Knjiga Palestina istražuje odgovornost njemačke religije, svjetskog njemačkog kapitala, globalnih medija i njihovih vlasnika, te odgovornost neuvjerljivih američkih političara kupljenih novcem njemačkih donatorskih agencija.“
Ovaj dio dodajem samo zato što je riječ o pokušaju gospodina Krausa da se uvuče u cipele svih potlačenih svijeta. Što međutim ako su te cipele vojničke…? O svemu se mora moći razmišljati. Sve se mora moći staviti u pitanje. Idoli povijesti ne smiju nas spriječiti vidjeti što se događa na Bliskom istoku, Europi, SAD-u, u svijetu općenito…
O igri navođenja svjedoči i primjer sa zadnjim sažetkom. Iz njega je namjerno izostavljena rečenica: „U Palestini se ruše i islamske i kršćanske bogomolje; ubijaju se i kršćani i muslimani.“ Tek sada slijedi ono što je citirano: „Knjiga Palestina istražuje odgovornost židovske religije, svjetskog židovskog kapitala, globalnih medija i njihovih vlasnika, te odgovornost neuvjerljivih američkih političara kupljenih novcem židovskih donatorskih agencija.“ Izostavlja se dakle rečenicama o ubijanju kršćana i muslimana. Ono što slijedi nakon te rečenice uzima se kao zaključak bez premisa. Nije korektno.
Na kraju ovog odgovora ostalo mi je samo pozvati institucije i odgovorne osobe kojima je poslan dopis da o knjizi Palestina ne zaključuju na temelju stereotipa kojima se ozbiljna analiza želi strpati u stereotip ‘antisemitizma’. Nadam se također da će javnost prepoznati obrasce svođenja govora o zločinu na neprihvatljiv obrazac govora mržnje. Stojim na raspolaganju za dijalog, sučeljavanje, predavanje…u bilo kojem formatu.” – stoji u objavi na Facebooku.
