Prošlo je više od godinu otkako je bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko prelomio i nametnuo dopune zakona kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i ratnih zločina. Iako je taj njegov potez bio okidač za veliku političku krizu u našoj zemlji, efekat samog zakona nije izostao.
Testirati zakon
Izvještaj Memorijalnog centra Srebrenica kaže da je negiranje genocida u Srebrenici od donošenja izmjena zakona smanjeno za više od 80 posto u Bosni i Hercegovini. Monitoringom je zabilježeno da najveći broj slučajeva negiranja genocida dolazi iz Srbije, zatim slijedi bh. entitet Republika Srpska, a potom Crna Gora i Hrvatska.
Direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić rekao je kako je ovo treći izvještaj koji je nastao kao odgovor na opasnost koju historijski revizionizam predstavlja za procese izgradnje mira i ciljeva tranzicijske pravde. Zato je, kaže, važno evidentiranje aktera negiranja genocida i medija koji su u njihovoj službi.
– Došlo je do znatnog smanjenja negiranja genocida na području entiteta RS, odakle je inače najviše negiranja i dolazilo. Najviše je bilo slučajeva aktivnog poricanja, pa onda relativizacije genocida koja je itekako bila prisutna kod visokih zvaničnika, kaže Edin Ikanović iz Memorijalnog centra Srebrenica, te dodaje da se čeka da pravosuđe uradi svoje.
– Nadamo se da će to ubrzo krenuti, kako ne bismo ponovo imali negiranje koje smo imali ranije, a to će se desiti ukoliko niko ne bude sankcionisan, ističe Ikanović.
Do sličnih zaključaka došla je i Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine, analizirajući objave na Twitteru i u medijima. Njihov novinar Semir Mujkić kaže da je negiranje smanjeno te da političari daju opreznije izjave. Ali, to se odnosi samo na bh. političare, jer je negiranje genocida i ratnih zločina kod susjeda pojačano.
– Iako je došlo do smanjenja, negiranje nije nestalo kao što nije ni veličanje ratnih zločinaca. Poprimilo je to druge forme, puno suptilnije, na puno drugačije načine se govori. Nemate više političare koji će otvoreno reći da se u Srebrenici nije desio genocid, nego će govoriti drugim terminima, navodi Mujkić, napominjući da postoji problem u razumijevanju zakona.
– Naučili su na koji način da se izražavaju, poruke su postale suptilnije, ali vidimo da se veličanje ratnih zločinaca nije zaustavilo, samo je prešlo u grafite, u neke drugačije natpise, suptilnije, nema imena osobe, nego nešto što upućuje na nju, rekao je Mujkić i dodao da je doprinos zakona veliki, ali da svi dijelovi zakona tek trebaju biti testirani kroz optužnice i sudske presude.
– Postoji vremensko ograničenje koliko će efekti zakona postojati, samo zato što zakon preventivno djeluje bez podizanja optužnica. Bez presuda, bez kažnjavanja, taj će se efekat vremenom izgubiti. Sankcijama će se poslati poruka šta je dozvoljeno, šta nije, a tužiocima i sudijama ostaje da postave te granice, poručio je.
Potez Tužilaštva
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine do sada nije podiglo nijednu optužnicu za negiranje genocida i ratnih zločina iako je za više od godinu u ovu pravosudnu instituciju pristiglo više od četrdeset prijava. I Murat Tahirović, predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida, tvrdi da je negiranje genocida i ratnih zločina znatno smanjeno, ali da je vrijeme za konkretnije poteze Tužilaštva.
– Postoji bojazan kod tužilaca kada se radi o pokretanju postupaka. Mislim da je više od godinu bilo dovoljno da se upoznaju sa zakonom, ističe Tahirović.
Iluzorno je bilo očekivati da će negiranje automatski prestati, ali od tužilaca i sudija mnogi očekuju da pokažu kako zakon nije samo slovo na papiru te da za negatore slijede sankcije.
