Ovih dana Bosanska Krupa je postala bogatija za još jedan most, ali ne bilo kakav. Riječ je o visećem adrenalinskom mostu izgrađenom na stjenovitom grebenu Gradine, iznad kanjona rijeke Une. Ova atrakcija, dio već postojeće ture Zip line Bosanska Krupa, predstavlja dodatni sadržaj za sve ljubitelje prirode i visina, nudeći sigurnu, ali uzbudljivu šetnju iznad fascinantnog pejzaža. Most je konstruisan prema principima savremenih adrenalinskih ruta i u potpunosti je prilagođen sigurnosnim standardima, čime se upotpunjuje turistička i sportska ponuda ovog dijela Krajine.
Na Gradini, uz već poznatu atrakciju Zip line-a, izgrađen je viseći adrenalinski most koji pruža spektakularan pogled na kanjon i rijeku Unu, na zelenilo koje se gubi u daljinama i nebo koje se čini još plavlje iz ove visine. Most je završen ovih dana i već ostavlja bez daha – ne samo zbog visine, već zbog pogleda koji opominje i osvještava. Na ljepotu. Na trenutak. Na postojanje.
Iza inicijative stoji neumorni tim iz kluba ekstremnih sportova Bosanska Krupa, entuzijasti i zaljubljenici u prirodu i adrenalin, koji svojim djelovanjem polako, ali sigurno, pretvaraju Gradinu u jednu od najupečatljivijih adrenalinskih tačaka ovog dijela regije. Ovaj viseći most je mnogo više od same konstrukcije i izazova. Ova adrenalinska poslasticaa je nova priča, novi kadar za sve one koji vole da osjete život u punom zamahu, visoko iznad svakodnevice, u slobodi visine i ljepoti okruženja.
Svojim znanjem i iskustvom u izgradnji ovakvih adrenalinskih atrakcija i na ovom bosanskokrupskom mostu, pečat je ostavio Edin Durmo – alpinistički instruktor iz kluba ekstremnih sportova Scorpion, čovjek koji već godinama pomjera granice mogućeg, uvijek uz prirodu, a nikad protiv nje.
„Ovo što se radi u Bosanskoj Krupi, na Gradini, zaslužuje svaku pohvalu. Prije svega, zbog vizije’’, istakao je Durmo.
I doista, dok stojite na tom mostu, visoko iznad rijeke koja teče hiljadama godina, čini vam se da je svijet tiši, da misli zastanu, da se svi problemi smanje i da se srce, baš tada, proširi za još jedan sloj zahvalnosti. Jer ova ljepota, Una, kanjon, pogled s Gradine, nije tu da bismo je posjedovali, već da bismo je razumjeli i u njemu uživali.
I svakim korakom, dok se nosite s povjetarcem na obrazima, adrenalinom i strahom, svakom novom letvicom koju pređete, dok koračate prema drugoj strani, svjesni ste da ste jedan pedalj hrabriji, sretniji i ispunjeniji, te da se sloboda među takvom prirodom i njenom grandioznom pojavom, u duši, u tijelu, u glavi, ne može ničim mjeriti!
I možda je baš zato nije samo bitno da li ćete samo preći ovaj most, već i zaustaviti se na njemu. Pogledati Unu. Kanjon. Udahnuti. I reći sebi – vrijedi biti ovdje. Vrijedi živjeti slobodno.
Krater.ba
