Vozovi otkazani, letovi prizemljeni, autoceste blokirane od strane bijesnih farmera su naslovi koji su u posljednje vrijeme dolazili iz Njemačke. Četvrta po veličini svjetska ekonomija ove je godine krenula loše.
Štrajk Lufthansinog osoblja u srijedu bio je samo posljednja industrijska akcija koja je izazvala haos u putovanju posljednjih sedmica, nakon što su mašinovođe napustili posao u januaru zbog spora oko plaća, a poljoprivrednici blokirali ceste u znak protesta protiv planiranog smanjenja subvencija.
Široko rasprostranjeni izlasci u zemlji poznatoj po snažnoj pravnoj zaštiti interesa radnika ukazuju na dubinu nevolje koja zahvaća Njemačku.
Najveća evropska ekonomija zabilježila je pad prošle godine prvi put od početka pandemije covid-19. A izgledi nisu mnogo bolji: Međunarodni monetarni fond predviđa da će Njemačka biti najsporije rastuća velika ekonomija 2024., ostvarivši povećanje od samo 0,5 posto.
Pesimističniji prognozeri vide izravan pad proizvodnje drugu godinu zaredom, dok se ekonomija bori s produljenim razdobljem visokih cijena energije, visokim troškovima zaduživanja i slabom potražnjom za njemačkom robom u zemlji i inozemstvu.
Dugotrajni utjecaj energetske krize izazvane ruskim ratom u Ukrajini naglašen je u srijedu, sa službenim podacima koji pokazuju da je njemačka industrijska proizvodnja pala sedmi mjesec zaredom u decembru, što je njen najduži pad ikada.
Ali problemi Njemačke također su strukturni, u rasponu od nedostatka radne snage i birokratije do zastarjele fizičke i digitalne infrastrukture koja opterećuje produktivnost.
Da upotrijebimo samo jedan primjer niske digitalizacije: samo 19 posto kućanstava spojeno je na brzi internet putem optičkih kabeaa, u poređenju s prosjekom od 56 posto diljem Evropske unije, prema nedavnom izvještaju Evropske komisije.
Ono što je potrebno, kažu ekonomisti, nije ništa drugo do reforma privrede.
“Njemačkoj je potrebna temeljna gospodarska transformacija. Najveći izazov za Njemačku nisu sljedeće dvije godine, već sljedećih 10 godina… mora preoblikovati svoju industriju”, rekao je za CNN Marcel Fratzcher, predsjednik Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja u Berlinu.
Vlada je poduzela probne korake u tom smjeru. Krenuo je kako bi potaknuo ulaganja, povećao financiranje novoosnovanih poduzeća, ubrzao odobrenja za infrastrukturne projekte i olakšao imigracijska pravila za kvalificirane radnike kako bi se riješio nedostatak radne snage.
Ali potrebno je mnogo više da bi se ekonomija postavila na novi kurs. Međutim, političari imaju ograničenu moć, ne samo zbog strogih ograničenja državnog zaduživanja, sadržanih u njemačkom ustavu, koja bi mogla poremetiti velike programe potrošnje. Ta su ograničenja ponovno uspostavljena u ovogodišnjem budžetu, nakon privremene suspenzije zbog dvostrukog šoka pandemije i rata u Ukrajini.
“Svaka revizija privrede bit će gotovo nemoguća sve dok fiskalna štednja ostaje dominantna melodija. To znači da će strukturne promjene prije morati doći iz korporativnog svijeta”, rekao je Carsten Brzeski, globalni šef makroekonomije nizozemske banke ING.
Njemačka je u prošlosti prevladala mnogo veće izazove. Nakon razornog poraza u Drugom svjetskom ratu, zemlja se suočila s racioniranjem hrane, kontrolom cijena, kolapsom industrijske proizvodnje i smanjenjem radne snage nakon smrti miliona radno sposobnih muškaraca.
Ipak, oporavak Zapadne Njemačke tokom 1950-ih i 1960-ih bio je toliko spektakularan da je postao poznat kao “Wirtschaftswunder”, ili ekonomsko čudo.
Dobra vremena trajala su uglavnom bez prekida do 1990-ih kada je Njemačka postala poznata kao “bolesnik Evrope”, jer je njena privreda posrnula, a nezaposlenost skočila uglavnom zbog troškova ponovnog ujedinjenja nakon pada Berlinskog zida.
Njemačka je odbacila taj nadimak, dijelom uvođenjem reformi tržišta rada, a njezin su izvoz i ekonomija procvjetali u desetljeću nakon globalne financijske krize 2008. – potaknuti jeftinim ruskim plinom i užarenim rastom u Kini.
Zemlja je dugo bila jedna od vodećih svjetskih proizvodnih nacija, proizvodeći sve od automobila, perilica rublja i električnih alata do medicinskih uređaja i lijekova.
Unatoč svim svojim borbama, Njemačka ostaje svjetski lider u mnogim industrijama. I dalje privlači tokove izravnih stranih ulaganja, uključujući proizvođače poluprovodnika, poput Intela i TSMC-a, koji proizvode čipove koji se koriste u električnim automobilima.
Njemačka se također može pohvaliti hiljadama domaćih proizvođača, poznatih po svojoj stručnosti i inovativnosti.
Među njima i hamburški Jungheinrich, koji proizvodi viličare i druga vozila i opremu za skladišta. Prošle godine, 70-godišnja kompanija postala je jedan od prvih proizvođača viličara u svijetu koji je ukinuo motore s unutarnjim izgaranjem, zahvaljujući svojoj pionirskoj upotrebi tehnologije litij-ionskih baterija.
Na drugom kraju zemlje, u Augsburgu, zapadno od Münchena, MAN Energy Solutions prenamjenjuje kompresore, koji se obično koriste za transport nafte i plina, za velike projekte skupljanja ugljika i izgradnju najvećeg sistemaa toplinske pumpe na svijetu u gradu u Esbjergu u Danskoj. Kompanija već desetljećima proizvodi dizelske generatore, ali sada je u središte svojih planova rasta postavila tehnologije koje ne štite klimu.
Poduzeća poput ovih, koja mogu pronaći nova tržišta i primjene za svoje znanje i iskustvo, mogu imati ključ za oživljavanje njemačkog gospodarstva koje je na izdisaju. Postoji još mnogo manjih kompanija koje se također transformiraju, uključujući one koje su prije opsluživale vrlo važne tradicionalne lance opskrbe za proizvodnju automobila.
“Prije sedam ili osam godina nitko nije ni razmišljao o proizvodnji baterijskih ćelija”, rekao je Karl Haeusgen, predsjednik Njemačke udruge proizvođača strojeva i opreme (VDMA), koja predstavlja uglavnom mala i srednja poduzeća koja čine njemački “Mittelstand”.
“Danas imamo više od 100 kompanija članica u našem udruženju koje se fokusiraju na različite korake (tog) lanca vrijednosti.” Njemačka mora “raditi na puno stvari”, ali počinje s “pozicije snage, što je stvarno duboko”, rekao je za CNN.
“Industrijska baza u Njemačkoj… prednosti koje imamo u mnogim inženjerskim i proizvodnim tehnologijama i dalje su vodeće i jedinstvene, a ja snažno vjerujem u sposobnost tvrtki da se prilagode promjenjivom globalnom okruženju.”
Izvor: klix.ba
