Tradicija kazandžijskog zanata na Baščaršiji duga je 534 godine. Zvuk kuckanja čekića tokom majstorskog rada privlači turiste i jedan je od simbola naše zemlje. Ovaj ”simbol” zbog brojnih razloga odavno je ugrožen. Prijeti li nam gubitak autentičnosti i gašenje zanata? Porazno je, poručuju kazandžije, da su mnogi već ugašeni.
Ismet Huseinović je šesta generacija kazandžija. Svako doba ima svoje specifične izazove, ali trendovi savremenog doba mogli bi, predviđa, donijeti smrtnu presudu starim zanatima. To se neće desiti ako ljudi, nada se, počnu više cijeniti ručni rad u koji je uloženo mnogo ljubavi, posvećenosti i znanja.
“Ovo sve ulazi pod nokat, kako bi se reklo… ulazi ti u krv, u sve tvoje… i zavoliš. Kada ga zavoliš srodiš se sa njim i radiš ga sa uživanjem cijeli život. Kada radim radim od meraka, od dragosti”, kazao je Ismet.
I njegov sin nastavit će tradiciju. No, samo oni čiji su se pradjedovi bavili ovim poslom imaju šansu da posjeduju svoju radnju. Tako se, zbog nesistemskog djelovanja, ispostavlja u praksi.
“Svi ti koji su završili školu unazad 30 godina, osim njega koji je mene naslijedio, nisam vidio da je otvorio dućan. Zato, mislim da ako hoćemo mlade da obučimo i naučimo, trebala bi država da obezbijedi poslovni prostor da bi mogao da radi”, dodaje.
A teško je opstati i zbog ostalih cijena. Bakar kao materijal je skup, a za izradu originalnog predmeta nekada je potrebno i više dana. Muhamed Huseinović decenijama vrijeme provodi ovako – izrađujući vrhunsko posuđe i ukrase.
“To će biti ovako, od ovoga ovako. To se kalajše, kasnije bravura, evo vidite kako bude”, pojašnjava nam Muhamed.
Najveći izazov za opstanak starih zanata je roba iz Turske i Kine. Turisti na prvi pogled ne mogu da prepoznaju ručni rad od onoga koji to nije, a u kvaliteti je ogromna razlika. Kao i u onima koji se istinski bave starim zanatom i onima koji se bave prodajom replika.
“80% takvih ne zna kada bi ga pitao hemijski element bakra, ne bi znao da je Cu. Stotine radnji sada ima gdje se kafa prodaje pržena, nebitno kakva i drže se ove džezve i setovi, ko to toleriše, ko to trpi?”, pita se.
Za sada trpe ljudi poput Muhameda i Ismeta koji su cijeli život posvećeni ručnoj izradi predmeta. Ali bez promjene u pristupu prema starim zanatima, smatraju, prijeti gubitak autentičnosti i duha koji sa sobom ova ulica na Baščaršiji nosi. Kao nada da se to neće desiti je podsticaj Vlade KS – 500.000 KM za projekte s ciljem očuvanja starih zanata. Bitnije od novca svim kazandžijama je odnos i osjećaj za kvalitet i za vlastitu tradiciju.
