Novo otkriće tima istraživača predvođenog naučnikom Šuai Lijem sa Univerziteta Havaji na Manoa školi za nauku i tehnologiju okeana i Zemlje pokazuje da visokoenergetski elektroni u repu plazme oko Zemlje utječu na Mjesec i da su možda odgovorni za prisustvo vode na njegovoj površini. Ovo otkriće ima značajan utjecaj na naše razumijevanje Mjeseca i planiranje budućih misija s posadom na njegovu površinu.
Voda na Mjesecu je jedan od ključnih elemenata za buduće istraživačke misije. Ona može biti korištena kao izvor goriva koje će se koristiti za postavljanje misija i kao izvor vode za posadu. Također, poznavanje distribucije i koncentracije vode na Mjesecu pomaže nam u razumijevanju evolucije našeg prirodnog satelita.
Prema teoriji koju je razvio Lijev tim, voda na Mjesecu je povezana s magnetskim mjehurićima koji okružuju Zemlju, poznatim kao magnetosfera. Magnetosfera štiti Zemlju od visokoenergetskih nabijenih čestica koje dolaze od sunca. Kada solarni vjetar udara u magnetosferu, on deformira njezin oblik i stvara dugačak magnetski rep na noćnoj strani Zemlje. Taj rep, poznat kao magnetorep, ima svojevrsnu zaštitnu ulogu prema Mjesecu.
Dok Mjesec kruži oko Zemlje, prolazi kroz magnetni rep i kao rezultat toga štiti se od nabijenih čestica, ali dopušta svjetlosti da dopre do njegove površine. Ovo stvara prirodnu laboratoriju za proučavanje procesa formiranja vode na površini Mjeseca.
Tim je koristio podatke prikupljene između 2008. i 2009. godine pomoću instrumenta “Moon Mineralogy Mapper” na svemirskoj letjelici “Chandrayaan 1” kako bi proučio formiranje vode dok Mjesec prolazi kroz magnetni rep. Iznenada su otkrili da je formiranje vode u magnetnom repu gotovo jednako vremenu kada je Mjesec izvan magnetnog repa.
Ovo otkriće ukazuje na dodatne procese formiranja vode u magnetnom repu koji nisu povezani s implantacijom protona solarnog vjetra. Visokoenergetski elektroni u repu magneta igraju ključnu ulogu u ovom procesu i izazivaju slične efekte kao i ioni u solarnom vjetru.
Ova nova saznanja pomažu timu da bolje razumije okolinu plazme oko Mjeseca i sadržaj vode na njegovoj površini. Ovaj posao će biti nastavljen u sklopu programa Artemis, koji planira slanje misije Artemis III na Mjesec već 2026. godine. Cilj ovog projekta je vratiti čovječanstvo na Mjesec i poslati prvu ženu i prvu obojenu osobu na njegovu površinu.
Ovo otkriće je značajno jer pokazuje kako su Zemlja i Mjesec usko povezani. Razumijevanje ovog odnosa može nam pomoći da bolje razumijemo evoluciju Mjeseca i pružiti nove mogućnosti za istraživanje dubljeg Sunčevog sistema, uključujući i Mars.