U vrijeme kada cijene namirnica, odjeće i potrepština divljaju, rijetka su mjesta gdje građani mogu “pazariti” i dobro proći.
Jedan od posljednjih “bastiona” jeftinih stvari je sarajevska autopijaca. Svake nedjelje, kolone građana pohrle ka Stupu kako bi za što manje novca kupili što više potrepština.
Danas smo posjetili autopijacu. Utisak je da ona ne odoljeva vremenu. I prije deset godina i danas – ista roba, isti štandovi, isti “vajb”. Moglo bi se reći i da je Autopijaca Stup i utočište za nostalgičare. Ne morate ništa kupiti, samo prošetajte – ovo čudo sarajevskog namirivanja vratit će vas u neka ranija vremena.
A sada o ponudi. Jasno je da na autopijaci možete pronaći sve – od igle do lokomotive (s tim da lokomotivu nismo vidjeli, što ne znači da je nema). Najčešći štandovi su takozvane svaštare. Na najlonima su izložene razne namirnice. Pješčani sat, a pored njega šampon, zatim knjiga od Miguela de Cervantesa… pa čakija. Šta znate, šta može nekome zatrebati. Pravila na štandovima nema, sve što je tu, tu je. Bujrum, pa ćemo se cjenkati. Ili nećemo. Zavisi od gazdinog raspoloženja, ali i pazara tog dana.
A “kući pjevajući” sa autopijace će otići strastveni pušači. I dok su kutije cigareta iz godine u godinu sve skuplje, hercegovački duhan ostaje kao jeftina alternativa. Na autopijaci ćete moći kupiti pola kilograma ovog duhana za 16 KM.
Razni zvuci sa svih strana autopijace. Na razglasu, gazda štanda obavještava kupce o rasprodaji, sa druge strane, na radiju svira narodna muzika… A sa jednog štanda – cvrkut. Posjetitelji mogu sebi nabaviti i kanarinca ili tigricu – i to za samo 25 KM.
Na štandovima sa raznim artiklima nailazimo na veliki broj knjiga. Ovisno o broju stranica, kaže nam vlasnik štanda, cijene knjiga se kreću od 3 do 10 KM. Na štandu prekoputa, parfemi koštaju 10 KM, novčanici 6, a pored njih stoje patike koje možete kupiti za čak 7 KM.
Cjenkanje je na svim stranama. Gazdarica ne vjeruje u onu “mušteriji se popušta” pa je jedan kupac uz negodovanje pristao na posljednju ponudu za jedan artikal.
S druge strane, ima i nervoznih kupaca. Neki osjete da ih vlasnici štandova pokušavaju “premuntati” i naplatiti im više nego što artikal košta. Ali, u svakom slučaju, i takve cijene su više nego prihvatljive na autopijaci.
Ako ste se umorili od šetanja, kupovine, gužve i cjenkanja, na raspolaganju su dva-tri fast fooda na otvorenom. Istina, dugo ćete se načekati za slobodan stol, porciju ćevapa i sok, ali vrijedi istaći da su cijene mesa sa roštilja iste kao i, recimo, prije deset godina. Tako pet ćevapa košta 3 KM, 10 ćevapa 5 KM, a sendvič sa kobasicom 1,5 KM.
Štandovi sa raznim delikatesama raspoređeni su kroz autopijacu. Tako na jednom štandu možete kupiti mladi kozji sir, koji košta 15 KM po kilogramu. Na štandu sa voćem i povrćem bilježimo interesantne cijene. U vrijeme kada borovnice koštaju više od junećeg mesa, na autopijaci će vas izaći 10 KM po kilogramu. Paradajz košta 2 KM, paprika 3, a ljuta paprika 4 KM.
Kilogram meda košta 20 KM, a tegla matične mliječi 30.
Što se tiče odjeće i obuće, cijene prilično variraju, ali vam savjetujemo da obavezno “upalite radar za cjenkanje”.
– Koliko su muške patike?
– 40 KM, momak… Vrati se, evo tebi za 35, ako si mušterija – bila je to kratka konverzacija na štandu gdje se prodaju muške patike.
