Na netom završenom, sedamdesetom Pulskom filmskom festivalu, sve je proteklo u znaku sedam decenija postojanja jedne od najstarijih nacionalnih smotri sedme umjetnosti. Naime, sada već daleke 1954, održan je prvi festival tadašnje jugoslavenske kinematografije, koja se nalazila još u povoju, i to pod nazivom “Filmski festival – Revija domaćih filmova”, a njegov utemeljitelj i prvi voditelj bio je Marijan Rotar. Na Festivalu je prikazano svega šest dugometražnih filmova.
Službeni žiri nije ni imenovan, a za najbolje ostvarenje prikazano u Vespazijanovoj areni, publika je putem anketnih listića proglasila film “Vesna” reditelja Františeka Čapa.
Regionalni karakter
I evo, taj filmski festival je opstao sve do danas, uz zaista veliku domaću i internacionalnu afirmaciju. Sada se pored filmova u nacionalnoj hrvatskoj produkciji, najveća festivalska priznanja, a među njima i proslavljena Zlatna arena, dodjeljuju i za manjinske koprodukcije, te je time Pulski filmski festival dobio i regionalni karakter.
Pod nazivom “Vremeplov”, u pulskom kinu “Valli” (ime dobilo po poznatoj italijanskoj glumici Aidi Valli, rođenoj u Puli) prikazani su neki od dosadašnjih najboljih filmova na Festivalu: “Događaj” Vatroslava Mimice, “Leptirica” Đorđa Kadijeviča, “Martin u oblacima” Branka Bauera, te gotovo nezaobilazno – prvi dobitnik najvećeg priznanja film “Vesna” reditelja Františeka Čapa.
Istovremeno, na 3. programu HRT-a, sinefili su bili u prilici vidjeti neke od dobitnika Zlatne arene, a među njima i već legendarne filmove: “Ko to tamo peva” Slobodana Šijana i “Kad budem mrtav i beo” Živojina Pavlovića.
Pod nazivom “Moja priča” Puljani i gosti Festivala bili su u prilici iznositi kratka sjećanja na dosadašnje smotre u Areni, pa je tako i jedan od njih Igor K, sada već u pedesetoj godini, napisao:
“Pitao sam Borisa Dvornika za autogram. Nisam imao papir, potpisao mi se na majicu. Dugo je nisam prao…”.
Pod nazivom “70 godina filma pod zvijezdama u Puli”, Sanela Pliško i Lana Skuljan Bilić su pripremili, odnosno uredili zaista vrijednu monografiju Festivala, a na glavnom gradskom trgu je bila velika izložba fotografija posvećena sedam decenija dugoj historiji ove smotre sedme umjetnosti.
Inače, na Puli 2023. glavna nagrada – Zlatna arena za najbolji film je pripala filmu “Veće od traume” rediteljice Vedrane Pribačić. Riječ je o zaista vizuelno dobro predstavljenoj dokumentarnoj drami o psihološkoj rehabilitaciji i vraćanju dostojanstva ženama žrtvama ratnih silovanja u proteklom ratu u Hrvatskoj. Žiri je sa pravom istakao da nas ovaj film uvodi u iskustvo najeskstremnije ljudske okrutnosti, ali obnavlja i vjeru u ljudski kontakt, u snagu, ljekovitost i spasonosnost solidarnosti, strpljenja i nježnosti koju su ljudi sposobni jedni drugima pružiti. Koliko nam je poznato, to je i prvi dugometražni dokumentarni film, kojem je dodijeljena Zlatna arena u dugoj historiji ove pulske filmske manifestacije.
Trijumf Omerovića
Zlatna arena za režiju dodijeljena je reditelju filma “Sigurno mjesto” Juraju Lerotiću, a ovaj film je imala priliku vidjeti i publika na Sarajevo Film Festivalu 2022, gdje je i nagrađen Srcem Sarajeva kao najbolji film te za najbolju mušku ulogu. Veliko priznanje pripalo je i bh. kinematografiji. Naime, Zlatna arena za najbolju mušku ulogu, zaista opravdano, u kategoriji manjinskih koprodukcija dodijeljena je Adnanu Omeroviću za nadasve kreativno ostvarenu ulogu čovjeka progonjenog ratnim događanjima, u kojima je bio sudionik i kao žrtva i kao agresor.
Tu ulogu je ostvario u filmu “Najsretniji čovjek na svijetu” rediteljice Teone Strugar Mitevske i scenaristice Elme Tataragić, a posebna nagrada je pripala i Jeleni Kuret, kao glavnoj glumici u ovom filmu. Inače, ovogodišnju Pulu je okarakterisao i veći broj dosta dobrih filmova koji su djelo rediteljica.
Pulski filmski festival sada ulazi u osmu deceniju postojanja. Nadamo se da će i dalje biti uspješan i duboko utemeljen na ljubavi koju mu tako dugo pružaju ljubitelji sedme umjetnosti.
