Superćelija, to je najopasniji tip oluje i ako se nađete na njenoj putanji nije dobro za vas, kaže lovac na oluje Bruno Fantulin.
O svome hobiju za RTL govorio je lovac na oluje Bruno Fantulin. Iako ih nije manjkalo, ni u ponedjeljak ni u utorak naveče nije ulovio ijednu.
“Nisam imao sreće. Otišao sam do Celja, ali oluja se raspala kada sam došao, ali s time sam se već pomirio”, rekao je. Potom je opisao lov na oluju.
“Vizualiziram kako želim da bude, ali to ne bude kako sam vizualizirao nego potpuno drugačije. Priprema najčešće kreće tri do pet dana prije oluje, ciklone ili što god se najavljuje. Kada se taj period približi, pratim prognostičke karte i modele, predviđam gdje bi se mogla dogoditi neka kvalitetna oluja. Po iskustvu procijenim gdje je najbolje ići loviti oluje”, kazao je Bruno.
“Najopasnije je biti u automobilu”
U srijedu, kada je najavljeno olujno nevrijeme, odlučio je ostati u Zagrebu i pričekati da se oluja spusti od Međimurja. Nema smisla, kaže, ići iz Zagreba ako će ga pogoditi oluja. Da bi kao i svaki lovac uslikao svoj “plijen” kaže da treba prvo dosta godina iskustva i dosta neuspjelih pokušaja, puno neprospavanih noći i puno pojedenih živaca. Kaže da je sve to jako opasno.
“Najopasnije je biti u automobilu kada se vozite prema oluji. Mi lovci na oluje znamo otprilike procijeniti gdje i kada je opasno i kada je vrijeme povući se u automobil kada smo poprilično sigurni. Ali kada oluja dođe blizu, onda i nama proradi strah, a adrenalin se spusti”, kaže.
Zašto se bavi time? Adrenalin i inat
Na pitanje zašto se uopšte bavi time, Fantulin odgovara: adrenalin, a nekad i inat.
“Odem na lokaciju i po deset puta dok ne dobijem ono što sam si zacrtao prije godinu, dvije. Počeo sam loviti oluje s 14 godina. Od kolega sam vidio fotografije, po medijima, čak i pijavice iz Dubrovnika i to me fasciniralo. Krenuo sam na moru fotografisati iPhoneom. Kako je vrijeme išlo, ljubav je rasla i ni u jednom trenutku nije pala”, rekao je.
