Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora Četvrte bosanskohercegovačke povorke ponosa, za naš list govori o važnosti savezništva i borbi protiv predrasuda
Četvrta bh. povorka ponosa je pred vratima. Da li je sve spremno za njeno održavanje i kakvi izazovi su ove godine postavljeni pred članove/ice Organizacionog odbora?
– Većina logističko-administrativnih obaveza je kompletirana, dobili smo dozvole potrebne za izlazak na ulicu, uključujući odobrenje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo. Preostaje nam finaliziranje događaja u okviru Mjeseca ponosa. Procedura je išla relativno brzo i donekle glatko, tako da vidimo da postoji napredak u odnosima sa institucijama. MUP KS-a ove godine u zahtjevu nije naveo betonske ploče i to je značajno umanjilo iznos dodatnih troškova koji padaju na teret organizatora/ica.
Mjesec ponosa je na izmaku. Koje aktivnosti su obilježile protekli period i šta još preostaje do Povorke?
– Aktivnosti koje smo imali su prožete ovogodišnjom temom savezništva. Realizirali smo zajedničku izradu transparenata, performansa, projekciju filma u Domu mladih Skenderija, koji smo radili skupa sa UNHCR-om gdje smo imali i panel-diskusiju na kojoj se govorilo o položaju LGBTIQ+ izbjeglica u BiH i na koji način mi možemo biti saveznici/e.
Svakodnevna tema
Savezništvo je kao i demokratija, zahtijeva aktivno participiranje u svim procesima, na različitim nivoima
U četvrtak imamo projekciju filma Pride, koji govori o solidarnosti britanskih LGBTIQ+ aktivista i rudara tokom 80-ih godina, a u petak će biti održana izložba u okviru Sarajevo Photography Festivala. Tokom svih aktivnosti propitivali smo pitanje savezništva, odnosno načine na koje svako/a od nas može unaprijediti položaj nekog/e drugog/e na mikro i makronivou.
Koliko je za vas kao OO važno savezništvo i šta je ono donijelo u proteklih nekoliko mjeseci, ali i ranije? Kako pružiti podršku i biti saveznik/ca LGBTIQ+ zajednice?
– Izuzetno je važno i to nije pitanje koje se treba aktualizirati samo ove godine. Savezništvo je nešto što treba biti temom svakog dana i nakon Povorke. Postoje različiti nivoi savezništva, a svako/a od nas može biti saveznik/ca u svakodnevnom životu tako što će koristiti svaku priliku da ne govori negativno, da ne koristi homofobne izjave i da stvara afirmativan prostor. Shodno mogućnosti, može se djelovati i u upravnim tijelima u poslovnim zajednicama, te u domenu političkog zagovaranja.
Svake godine ističemo da Povorka predstavlja protest. Možda da ponovimo zašto zapravo izlazite na ulice?
– Primarno se trudimo osnažiti i iskoristiti kulturu protesta. Imamo jako dobru saradnju sa različitim sindikatima, a trudimo se uvezati i sa različitim srodnim pokretima. U godinama koje dolaze, Povorku bih volio vidjeti kao ideal protesta, univerzalnu platformu za ljude koji će je doživljavati svojom i koji će se truditi i osjećati se pozvanim da joj se priključe i da nađemo način da podržimo jedni druge. Vjerujem da i žene i Romi i ugnjetavani radnici, apsolutno svi/e koji/e se osjećaju potlačenim, itekako imaju razloge za izlazak na ulice i volio bih da budu dijelom ovog protesta. Mislim da i oni mogu naći saveznika u nama, a i mi u njima.
Da li je zabilježen ikakav napredak kada se radi o zakonima o javnom okupljanju, posebno onom u KS-u?
Okupljanje je 24. juna od 16 do 18 sati između Historijskog i Zemaljskog muzeja, a šetnja počinje u 18 sati
– U ovom trenutku ne postoji napredak. Postoje jako dobri amandmani u smislu usklađivanja Zakona sa evropskim standardima, ali postoje i prijedlozi koji dolaze iz desno orijentiranih stranaka. Imamo informacije da i drugi kantoni pretendiraju da usvoje nešto liberalnije zakone o javnim okupljanjima. Činjenica da imamo usklađen zakon u Brčko distriktu pokazuje da je to moguće. Svjesni smo da se radi o političkoj opstrukciji iz jasnog razloga, jer naravno da nekim političarima ne odgovara da pitanje protesta bude definisano na način da je ono fleksibilno. Takve ideje su problematične, jer izuzimanje ljudi iz užeg jezgra, znači slabljenje civilne moći.
Koliko se represija na slobode u našem društvu odražava na LGBTIQ+ zajednicu? Svjedočimo pokušajima uvođenja represivnih zakona, ali i, u najmanju ruku, neadekvatnom odnosu političkih elita spram obespravljenih grupa.
– Sve što se događa u društvu, a ako idemo sa tezom da su LGBTIQ+ osobe integralni dio društva, apsolutno ima utjecaj na zajednicu. Period pandemije je posebno pokazao koliko je teško bilo LGBTIQ+ osobama koje su bile vraćene u prostore gdje nisu imale podršku, mogućnost da komuniciraju sa partnerima. Dio Zakona o prekršajima u KS-u inicijalno je trebao definisati da će policija utvrđivati tačnost informacija u medijima. Prema mojim informacijama, rađena je intervencija da se to izuzme. U suprotnom, zamislite da imamo desno orijentiran medij i MUP koji ne bi reagovao na govor mržnje. To bi dovelo do toga da imamo čitavu plejadu govora mržnje koji ne bi bio targetiran.
Širina stava
Mi upravo sada vodimo borbu da slučaj napada u Banjoj Luci ne bude ometanje javnog reda i mira, nasilničko ponašanje, već da bude okarakterisan kao zločin iz mržnje. Još smo u u poziciji da moramo navikavati i učiti institucije i ljude da imenujemo stvari pravim imenom, a svako društvo je jako i osnaženo onoliko koliko i njegovi najmarginalniji članovi. Pred nama je još jako puno posla. Ako uzmete za primjer Nacrt zakona o kriminalizaciji klevete u Republici Srpskoj, vidjet ćete da je većina ljudi to doživjela kao prostor u kojem se restrikcije apliciraju za novinare.
Na koji način se možemo boriti protiv predrasuda u našem društvu?
Sloboda jednih se itekako tiče slobode drugih, a štiteći slobode jednih, znači štititi, na neki način, i vlastite slobode, jer samo je pitanje vremena čija će sloboda sutra biti ugrožena
– Boriti se možemo svakodnevno, od svog doma, radnog mjesta, društvenog okruženja, tako što ćemo propitivati, tražiti da ljudi objasne stavove, ustajati protiv homobofnih, seksističkih šala. Sa druge strane, moramo više razumjeti na koji način možemo participirati odlazeći na javne rasprave, davati prijedloge, čitati zakone, ozbiljne medije, istraživati. Potrebno je imati širinu u stavovima, a promjenu moramo izgraditi primarno u sebi i pokušati ne biti povodljivi i kategorični. Svi mi imamo predrasude na kraju dana, ali potrebno je graditi svijest da je u redu imati predrasude sve dok radimo na njihovoj dekonstrukciji. Važno je imati pruženu ruku, graditi most solidarnosti, a solidarnost je vještina koja se uči. Moramo kontrolisati osjećaj moralne superiornosti. Svako u sebi mora naći prostora da nadvlada vlastite frustracije. Promjene se stvaraju i u parlamentarnim skupštinama i važno je da imamo osnažene ljude koji će sutra prijaviti slučaj diskriminacije.
Na ovogodišnjoj Povorci, koja se održava 24. juna, očekuje se prisustvo do 3.000 osoba.
– Povorka je protest koji se aktivno priprema godinu, a ukoliko neko ima bilo kakve predrasude i stereotipe, dolazak na Povorku je jedinstvena prilika da upozna LGBTIQ+ osobe, suoči se sa, ukoliko ih ima, homofobnim stavovima i pokuša da ih u tom društvenom kontaktu, socijalnoj upućenosti, razbije. Povorka ponosa pruža jedan djelić slobode, predivne autentične slobode, koju vrlo često LGBTIQ+ osobe nemaju mogućnost praktikovati u svakodnevnom životu, rekao je Halilčević./STR. 4. i 5.
